Traje ljubav lovkinje i lovca – Nikolina i Marin

U jednoj kući na brdu s čijih prozora i dvorišta puca pogled na guste šume Hrastovačke gore živi već 12 godina bračni par – Nikolina (37) i Marin (45) Mokrović. Na prvi pogled reklo bi se da nema ničeg posebnog u toj činjenici. Još uvijek (mada su rastave braka sve češći slučaj) postoje parovi koji se vole i dalje istim žarom, ali Nikolina i Marin imaju zajedničku strast – oboje su lovci.

Marina je ta strast prema lovu, prema prirodi i šumi privukla davno prije nego što je uopće sreo Nikolinu, 1997. se učlanio u Lovačku udrugu Fazan Petrinja i njegov život se potpuno promijenio. Bezbrojni odlasci s prijateljima lovcima u šumu, učenje o lovu, stjecanje iskustva, način razmišljanja, shvaćanje prostora oko sebe i onda odjednom grom iz vedra neba – dogodila mu se ljubav, opalila ga je Amorova strijela u srce negdje u dubokoj šumi jer je mlada Nikolina ušla u njegov život. I ona je kao mala voljela prirodu i hodanje po šumi, pa je tako uz Marina postala lovkinja. Lovac i lovkinja bračni par – doista vrlo rijetka stvar, pogotovo u petrinjsko – sisačkom kraju, a i puno dalje.

Ona se može pohvaliti kapitalnim odstrelom jelena na otoku Cresu, te preko nekoliko lijepih primjeraka vepra u matičnoj udruzi. Ipak, moj rekord nije još oborila . Lovačka sreća je bila meni više naklonjena pa sam uspio odstreliti muflona i čaglja. Postoji jedna zanimljiva priča kada je Nikolina ostrelila jelena. Tu noć feštalo se dugo u konobi na Cresu, a sutradan na povratku u Petrinju jelen je prošao nekoliko policijskih kontrola i svi su se čudom čudili, a na kraju završio je u svatovskom gulašu ….s njim smo se bas nafeštali . Nasa kćer Diana od malih nogu voli pse i naš hobi i za sada za to ima velik interes. Uzgajamo njemačke prepeličare i s njima lovimo sve vrste divljači. Što se tiče naseg naoružanja, Nikolina preferira loviti kalibrom 9.3 ×62 –  dugi niz godina je s tom puškom u ruci ,dok ja više volim eksperinentirati s različitim kalibrima, trenutno koristim 375 Holland-Holland – kaže Marin.

Na kraju su nas pozdravili uz lovački pozdrav – Dobra kob! Nikolina i Marin!