Aleksandar Olujić
U utorak, 8. siječnja 2019., je u Zagrebačkom kazalištu mladih održana konferencija za medije povodom zagrebačke premijere predstave „Bakhe“.
Ova predstava, koju će zahvaljujući koprodukciji kazališta Ulysses i ZKM-a uskoro imati priliku vidjeti i zagrebačka publika, premijerno je izvedena 28. srpnja 2018. u Tvrđavi Minor na Malom Brijunu. Radnja je svojevrsna simbioza čuvene Euripidove drame i tekstova koji su nastali kao rezultat grupne psihoterapije psihijatra Stanislava Matačića s glumicama, koje su se s jedne strane kroz seanse suočile svaka sa svojim tegobama, brigama i čežnjama tražeći utočište od nemilosrdnog kapitalističkog i patrijarhalnog svijeta, a s druge strane na svojevrsnom putu oslobađanja kroz psihoterapiju ulazile u mitski svijet Euripidove tragedije. Dok su u starogrčkom teatru sve uloge u ovom komadu igrali muškarci, režiserka Lenka Udovički, koja je ujedno i umjetnička voditeljica kazališta Ulysses, u svojoj predstavi sve uloge daje ženama propitujući na taj način pitanja roda i spola kao i uloga na koje nas društvo osuđuje već rođenjem, a koje čovječanstvo muči i danas.
Ravnateljica ZKM-a Snježana Abramović Milković je otvarajući konferenciju rekla kako se kazalište između ostalog može pohvaliti s brojkom od 46200 gledatelja, 6 premijernih naslova, 15 nagrada (među kojima su „Marulovi dani“, „Sterijino pozorje“ i „Nagrada hrvatskog glumišta“) te 22 gostovanja u zemlji i inozemstvu u prošloj godini. Naglasila kako je suradnja s nezavisnim kazališnom scenom u tradiciji samog kazališta što daje jedno dodatno kreativno bogatstvo. Rekla je kako je važno dati šansu zagrebačkoj publici da vidi predstave koje isključivo igraju na ljetnim festivalima te da će ZKM predstaviti i predstave s dubrovačkih ljetnih igara, a „Bakhe“ će ući na repertoar ZKM-a gdje će redovito igrati dok god publika bude zainteresirana. Napomenula je da je predstavljanje predstave 17., zagrebačka premijera 18., a izvodi se 19. i 20. siječnja te da je 6. veljače tribina posvećena Bakhama pod naslovom „Euripid, Freud i feminizam“.
Lenka Udovički je istaknula svoje zadovoljstvo što kazalište Ulysses ima priliku ovu predstavu igrati u ZKM-u, rekavši kako je „ovo kazalište izuzetno i po svom ansamblu, po svojim predstavama ali isto tako ovaj kazališni prostor, kazališna scena, meni najdraži i fantastično korespondira sa tvrđavom Minor“. Rekla je kako ju što više vrijeme prolazi sve više zadivljuju grčki dramatičari, tragičari i svaki put kad im se vrati iznova počinje „otkrivati tu njihovu pamet, dubinu i značaj“, te da je „Grčka postavila temelje naše zapadnjačke civilizacije i oni su zapravo pisali o svemu pa i o ovim problemima s kojima se i danas susrećemo, s pitanjima koje i kao pojedinci i kao društvo nosimo i s kojima se sudaramo i bavimo već više od 2000 godina“. Po njenom mišljenju teatar se s pojavom demokracije i javio kao poligon u kojem su ljudi preispitivali kuda ide društvo i preispitivali sebe te da je bitno boriti se da teatar to i ostane a ne samo zabava i entertainment. Rekla je kako je njoj od svih grčkih tragičara najdraži Euripid (ovo je drugi njegov komad koji izvode) kojega doživljava kao postmodernističkog pisca te da su „Bakhe“ po mnogima najkompleksniji i najteži njegov komad u što se radeći na njemu uvjerila i sama. Ali, zahvaljujući pristupu kroz psihoanalizu i uz pomoć sjajne autorske ekipe, kao i 12, kako je rekla, fantastičnih glumica te kroz jedan ozbiljan rad „taj komad je krenuo da se otvara“. Grci su mislili da smo mi svi mješavina između ekstremno muškog i ekstremno ženskog, negdje na skali od 1 do 9, te da imamo jedno i drugo u sebi i da se to u nama bori. U Bakhama je Euripid otišao korak dalje, Dionis je tu ne samo bog vina i užitka, on je bog koji nas tjera da prelazimo granice, koji nas može dovesti i do destrukcije, intoksikacije i otvaranja mnogih stvari koje su skrivene i potisnute u nama, a Pentej je simbol ekstremnog maskuliniteta, frustriranog i mladog koji treba tek da se dokaže. Kroz sudar Penteja i Dionisa Euripid se prvi ozbiljno bavio onime što se dešava i danas jer mi i kao društvo i kao pojedinci potiskujemo previše toga u nama što nam se osvetnički vraća i u sudaru muških i ženskih principa. Sudar dionizijskog i apolonijskog.
Rade Šerbedžija istaknuo je kako mu je izuzetno drago raditi zajedno s tako značajnim kazalištem, ne samo u Zagrebu već i u cijeloj regiji, kao što je ZKM, dodavši kako mu je žao što „Kralja Leara“ ne mogu dovesti jer je se on igra na sedam različitih prostora po cijeloj tvrđavi, ali kako mu je drago što suradnja dva kazališta traje i što u Zagrebu mogu pokazati kako se bave ozbiljnim naslovima i propitivanjem teatra na ozbiljan način, kao i to da su njihove predstave unatoč financijskoj situaciji bogate i na njima učestvuju veliki ansambli s puno glumaca, plesača i muzičara.
Lucija Šerbedžija koja u predstavi igra Tiresiju istaknula je kako nije bilo uvijek ugodno razotkriti se na grupnoj terapiji, kao i o nekoj niti koja je povezala svih 14 žena, a Senka Bulić koja ima ulogu Agave rekla je da su probe bile vrlo intenzivne, ali je naglasila i vrlo inspirativne psihološke tretmane te kako je Euripid napisao komad koji je i danas vrlo aktuelan.
Davor Rocco, koji je zajedno s Nigelom Osborneom autor glazbe, je ispričao postupak nastajanja glazbe za predstavu. Nigel Osborne se sjetio da postoje znanstvena istraživanja gdje se moždane frekvencije istražuju i ispituju i transformiraju u zvukove. U predstavi se koriste snimke moždanih valova povezanih s emocijama glumica što je, po njegovim riječima, rezultiralo vrlo zanimljivim zvukom.
U predstavi igraju Katarina Bistrović Darvaš, Ivana Krizmanić, Dubravka Miletić, Lucija Šerbedžija, Senka Bulić, Urša Raukar, Barbara Prpić, Hrvojka Begović, Lucija Barišić, Anđela Ramljak, Milica Manojlović i Dora Polić Vitez.
Dramaturgiju potpisuje Željka Udovičić Pleština, kostimografiju i scenografiju Bjanka Adžić Ursulov, koreografiju Staša Zurovac, a dizajn svjetla Andrej Hajdinjak.
Predstava je na rasporedu 17., 18., 19. i 20. siječnja na sceni Zagrebačkog kazališta mladih.
