Autor: Marjan Gašljević
Zakonodavna, izvršna i sudbena vlast su stupovi trodiobe vlasti u Hrvatskoj što jamči i propisuje Ustav, a sva ta vlast proizilazi iz naroda i pripada narodu kao zajednici slobodnih i ravnopravnih državljana. Zakonodavna i izvršna vlast temelje se na, kakvom takvom, sustavu slobodnih izbora u kojima građani biraju te većinom glasova daju legitimitet što sazivu, što pojedincu. Sudbena vlast, pak, ne temelji se na izboru glasača jer Predsjednika Vrhovnog suda kao najviše tijelo sudbene vlasti bira i razrješuje Hrvatski Sabor na temelju prijedloga Predsjednika Republike i mišljenja Opće sjednice Vrhovnog suda i nadležnog saborskog odbora.
I dok tako često razmišljam o funkcioniranju te trodiobe vlasti u Hrvatskoj posebno u situacijama kada kroz medijska izvješća dođemo do saznanja da je bilo utjecaja „jedne vlasti na drugu“, ta tri stupa nekako me podsjećaju na prastaru priču o Babi Jagi.
Priča o Babi Jagi ima više a, uglavnom, su pričane među slavenskim narodima. Asocijacija na ovu priču prvenstveno mi proizilazi, ne samo o karakteristikama same Babe Jage, već iz izgleda njezine kolibe. Koliba Babe Jage počiva, naime, najčešće na tri kokošje noge a u nekim narodnim predajama i na jednoj nozi.
Tako mi nekako sve više i Hrvatska sliči na očerupanu Baba Jaginu kolibu koja stoji na tri ili možda na jednoj nozi.
Sama, pak, Baba Jaga nekada je pomoćnik, a nekada neprijatelj koja leti zrakom u čarobnom kotlu, a tragove za sobom briše srebrnom metlom. Pomoć od Babe Jage opasno je tražiti a da bi i zatražio (i dobio) moraš biti odgovarajuće pripremljen, što bi kod nas kazali, moraš biti podoban.
Koliko je Hrvatska zbiljski očerupana dovoljno nam je samo ovih dana pogledati mnogobrojne analize pojedinih medijskih kuća koje analiziraju događanja u zamalo protekloj godini ali i u godinama ranije.
U više sam navrata čuo kako ljudi govore: „Hrvatska je izuzetno bogata zemlja. Da nije nakon toliko godina pljačke što bi više imali pljačkati.“ Kada samo malo izračunamo nekako mi je bliska i prihvatljiva ta tvrdnja. Pogledajmo samo koliko je zamračeno ili razjebano ove godine na različite načine i u različitim prigodama. Tamo danima cicijaju i cijepe učitelje zbog sitnih 150 milijuna, istovremeno „maskiraju“ preko 500 milijuna koje je naplatila grupa Borg da bi utvrdila da je Agrokor dužan preko 50 milijardi koje će, na kraju, opet netko platiti. A tko?
I dok nevina dječica oboljela od spinalne atrofije umiru bez šanse da im se bar pokuša pomoć,i a njihovi roditelji, bližnji i empatični građani u očaju mole da im se da šansa spinrazom istovremeno bez riječi opravdanja isplatiti će se preko 3,2 milijarde za državna jamstva samo u Uljanik grupi. Zar je morao umrijeti dječak u Metkoviću da bi se „promišljalo“ o kupovini uređaja za dijagnostičku analizu krvi u dane vikenda kada ne radi labos, a za uređaje su davno osigurana sredstva, a kupovinu je priječio samo tamo neki Pravilnik. Istovremeno Zakon o radu propisuje maksimum i pravila prekovremenog rada da bi liječnici širom Hrvatske morali raditi prekovremeno radi čega ih čak i kažnjavaju inspekcije rada, a na kraju će, što je potpuno opravdano, utužiti tu satnicu koja će, tada, biti puno skuplja nego da je plaćena kada je to bilo normalno.
Teško je i nabrajati sve te anomalije hrvatskog društva s kojima se svakodnevno susrećemo što u medijima što u izvješćima sudova u sporovima koji nikada neće imati svoju konačnost. Ako je javnost i zaboravna, što jest, mediji ne zaboravljaju. I dok se ovih dana u agoniji sisačke Rafinerije prisjećamo zaklinjanja političara iz izborne kampanje kako će se „ostaviti politike ako se Rafinerija ugasi“ ne ostaje nam drugo do li sjetiti se Baba Jagina čarobna kotla i srebrne metle kojom briše tragove. Je da mnoge stvari liče na priče o Baba Jagi ali mi, bar mi obični ljudi, živimo u surovoj stvarnosti bez čarobnog kotla i srebrne metle kojom bi mnogi rado izbrisali tragove minusa na računu, neplaćenih režija i rata kredita.
Živi li onda hrvatska Baba Jagina koliba na tri ili jednoj nozi?
Formalno na tri, stvarno na jednoj. Naime, sve što dolazi pred zakonodavnu vlast najprije se „ispili“ u izvršnoj, a onda formalno ozvaniči u zakonodavnoj. Jedinstveni primjer ozvaničenja „na bjanco“ vidjesmo na zadnjem zasjedanju Sabora kada su revni zastupnici glasovali „tko je ZA da se odbaci amandman broj 322?“ O čemu govori taj amandman nitko ne zna, a najveća većina onih koji su kliknuli tipku ZA nisu uopće sudjelovali u raspravi o amandmanu 322 ali i o amandmanima od rednog broja 1 do rednog broja 357. Bitno da si na liniji da bi ti Baba Jaga bila milostiva, a ne da joj završiš „na meniju“. A da ispadnu iz „menija“ pobrinulo se i dvadesetak zastupnika iznevjerivši osnovne postulate i najškrbavije demokracije.
Ostala nam je, dakle, treća nogica za koju bi trebali vjerovati da je neovisna. Ako čelne osobe te „treće nogice“ biraju većinom oni u toj „prvoj nogici“ kolika je logika njezine neovisnosti?
Osobno, dakle, vjerujem da je u našoj demokratskoj bajci Baba Jagina kuća na jednoj nožici koja se pokreće, sve više i bliže, na jedan zvižduk dok mi prihvaćamo efekte „srebrne metle“ umjesto da uputimo, bar po koji, povijesni „Khuenov vritnjak“.
