Začude nas uvijek „naši ljudi“. Začude i razočaraju. A, toliko smo im vjerovali, toliko očekivali, nadali se boljem. Oni se trude, oni se pate, ali nije do njih, ma uvijek je netko drugi kriv.
Okolnosti u okruženju, kriza u cijelom svijetu, ne vole nas, imaju drugačije strateške interese, mi smo mali, nije išlo, nismo imali sreće… I tako godinama.
Ali, Bog je na našoj strani. I kad nas izdaju, i kad nas iznevjere „naši ljudi“. On je vidio da bi moglo biti više gladnih i žednih pa nam je ove godine podario izdašnu ljetinu. Rakija se peče, rodila je i kruška i šljiva, a i oraha, koliko hoćeš ima. Bit će i kukuruza i kestena… Dobra godina, sudeći po prirodi.
Sudeći po ljudima, i ova bi zima mogla biti duga i hladna. Čak i indijanci gomilaju drva, a znate i zašto. Čuli su od Milana Sijerkovića ili od Vakule, da bi zima mogla biti baš takva, snježna i opaka.
Ali, ja sam složio omanju ( ili oveću, kak se uzme) zimnicu. Par dana se kuhala i pekla paprika, ajvar, đumbir, turšija ( tko bi to preveo na Hrvatski )… Pobrao sam jabuke. Dio je ostao za sok. Nikad prije nisam toliko prtljao po voću i povrću kao ove godine.
I onda dok rezuckate povrće primjetite kako odlaze ljeta, jeseni, zime… i ciklusi se ponavljaju, a vi starite. Djeca vam donose svoju djecu, vršnjaci su vam već otišli na onaj svijet pa se i sami ponekad pitate; Šta ja više ovdje radim? Dokle ću prtljati sa zimnicom, drvima, krovovima koji propuštaju, antifrizom, zimskim gumama, komunalijama, porezima… Što smo sve smislili da nam bude bolje?
Blagodati civilizacije, reći će netko. Internet, grozno, sve ti je na dlanu. Čim se pojavi u Njujorku, pojavi se i na tvom kompu. Djeca znaju više od vas. Uvredljivo. A, ne stigneš na internet dok režeš papriku za koju će reći jednom kako je baš fina, a ti nemaš pojma što je neki glumac neki dan u restoranu rekao nekoj konobarici.
Znate da će svijet biti potpuno isti i kad vi odete i samo će par ovisnika o vama cmizdriti par dana, dok se ne snađu. Ako dočekate mirovinu onda ćete još manje faliti. Ako odete u radno aktivnom dobu, znajte da ćete nekog i usrećiti. Vaše radno mjesto mu je suđeno.
Na karminama će pojesti vaš ajvar, narezati one kobase koje ste oko dana neke umrle republike spravili i posušili, šunkica je baš fina. A tek rakija koju ste ispekli od crne kruške.
Lagano se tope u nečijim ustima vaši posmrtni ostaci.
IZ ARHIVE ZA ZG KULT M STRIŽAK
