Autor:Miroslav Šantek Cobra
Nedavno je u izdanju Večernjeg lista novinar i glazbeni kritičar Hrvoje Horvat objavio knjigu ‘Štulić: Biografija’, svojevrsni nastavak priče o Branimiru Johnny Štuliću koju je već započeo 2005. knjigom Fantom slobode, a koje su štivo prepuno detalja iz života ovog osebujnog i vrlo originalnog autora s kraja sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Vojska fanova Azre je velika i prolaskom vremena se sve više povećava i zainteresiranih za knjigu svakako ima.
Zagrebačka Azra je bila i ostala kultni bend koja je svoje zlatne diskografskei koncertne dane ispisala početkom osamdesetih, a već je tridesetak godina u debeloj mirovini. I nažalost, teško da će se u bilo kakvom sastavu ponovno okupiti. Ta činjenica i jest najveći problem današnjih, mlađih poklonika Azre koji jednostavno fizički nikad nisu mogli dobiti šansu prisustvovati uživo nekom koncertu Štulića i ekipe. Postoje video snimci, diskografski zapisi, službeni “živi” album – Ravno do dna, ali nije to to. Trebalo ih je pogledati i doživjeti uživo.
Bio sam premlad da bi prisustvovao i doživio koncertnu energiju i magiju koncerata koji su ostali zabilježeni na albumu Ravno do dna (1981.), iz zagrebačkog Kulušića, kad je ta čuvena “trica”: Boris Leiner na bubjevima,Mišo Hrnjak na basu i Johnny Štulić na gitari i vokalu ispisivala zlatno poglavlje Azre. Tko je to doživio i bio tome svjedok, doista može reći da je vidio onu najbolju Azru.
Priliku da ih pogledam uživo dobio sam puno godina poslije, kad se Johnny vratio iz Nizozemske nakratko, snimio album Između krajnosti i krenuo na turneju koja je zabilježena na živom albumu Zadovoljština (1988.), a zasvirao je u sisačkom klubu Pionirac i to u dva navrata – u jesesn 1987. i proljeće 1988. Ne treba ni spominjati da je dvorana bila dupkom popunjena, a Johnny nam je uz Borisa Leinera (iz čuvene trice), njegovog prijatelja Jurice Pađena -poznatog gitarista i pjevača iz grupe Aerodrom i Stephen Kippa na basu, isporučio koncerte koji se pamte. Nismo mogli ni pretpostaviti da više nikad nećemo čuti Azru, ali to se dogodilo poslije. Johnny je krenuo u glazbene solo vode i Azra kakvu smo poznavali je nestala.
No vratimo se početku priče i aktualnoj biografiji Hrvoja Horvata. I sisački koncerti su imali svoje zanimljivosti za lokalno stanovništvo, a svjedok priče je poznati sisački zaljubljenik u rock glazbu, čovjek velikog glazbenog znanja i jedan od onih koji su “doveli” Johnnya u Sisak – Mlenko Kovačević Fleka.
Azra je svirala u Novoj Gradišci i ja sam otišao sa ekipom na taj koncert. Tour menađer je bio Nenad Janković (čovjek koji je dovodio u Jugu punk bendove Exploited, D.O.A. i gomilu alternativnih bendova, a brinuo se i za domaću alternativnu scenu ) – s njim sam bio dobar jer sam ga upoznao u Puli 83. isto na koncertu Azre , i tako u Gradišci ga nagovorio da dođe u Sisak i povezao ga sa Žanom i Borkom direktorom CZK .. I tako je dogovoren termin koncerta. Ja sam isplakatirao cijeli grad i okolicu i dočekao tehničare i band u popodnevnim satima. Za mixpultom je bio Srđan Scaher nekadašnji član Haustora i još dvoje tehničara koji su napravili ton i Jonny i ekipa su otprašili tonsku u trajanju skoro dva sata A koncert je bio dobar.
Drugi koncert se dogodio u proljeće 1988. Igor C.C. Kelčec (frontmen sisačkog benda Art Akt, finalista JURMA ranih osamdesetih, a kasnije Jonnyev osobni fotograf i autor Azrinih i Jonnyevih omota albuma i plakata .) je došao u Pionirac. Ja sam tad bio D.J. i pitao da li je moguće da se ponovno organizira koncert Azre jer uskoro izlazi četverostruki live LP Zadovoljština, a Igor je radio onaj omot Jonny sa shure sm58 mikrofonom .Opet smo se čuli sa Nebojšom Borojevićem Borkom direktorom CZK i Žanom i dogovorili svirku ..
Ono što je zanimljivo je što se događalo poslije koncerta. Zatulumarili smo s Azrom kod Toze u boutiqu Balance kraj današnjeg Zapa u Sisku .. Johnny je cijelu noć svirao akustičnu gitaru i otpjevao cijeli budući dvotruki album Balkanska rapsodija i Balegare .. Bilo nas je dvadesetak, a pred jutro su Boris, Jurica i Kiff otišli, a Johnny je ostao i Mirni Berend pjevao prepjeve Ilijade, makedonske i naravno sevdalinke .. Ujutro je otišao kod Šaša i prespavao i predveče su ga odvezli u Trnsko – veli svjedok događaja Fleka.
A ja sam poslije tog proljetnog koncerta, onako fino nogu pred nogu, cipelcugom otpješačio iz Siska do Petrinje u gluho doba noći, poprilično razvaljen s dva dobra frenda. To je za nas bila šetnja.
Johnny budi dobar.
