Retrospektiva grafika Nevenke Arbanas u Klovićevim dvorima u Zagrebu pokazuje plodan rad od 70.-tih godina 20.st. do danas. Ova učenica Alberta Kinerta uronjena u klasične grafičke discipline uvijek je bila otvorena za inovaciju i kombinatoriku, pa isprepleće grafiku i različite tehnike na velikim formatima koje Z. Dvojković naziva mamut-grafikama. Na njima radi “ manuelno, frotažno, kolažno…“ (T.Maroević) tako da ti veliki formati predstavljaju izlaz iz grafike, jer snažnim koloritom u njima traži kontakt s drugim medijima. Ti veliki formati sami po sebi izgledaju veličanstveno. Na njima vidimo tragove brisane matrice, ruke umočene u boju ostavljaju tragove, a ona se oko papira kreće instinktivno radeći na način J.Pollocka. Grafike malih formata pokazuju nam da monumentalnost nije u velikim dimenzijama, već u zaokruženosti i savršenosti umjetničkog djela i izraza. Budući da ne robuje ničemu osim vlastitoj slobodi može istraživati granice i mogućnosti grafičarskog metjea,a u odmaku od uspostavljenog kanona dobija začuđujuće rezultate kada se“neočekivano pokazuje kao jedino moguće“ (L. Paljetak).
Začudna rješenja nastaju kad umjetnica koristi slova (glagoljica, rimska kapitala) ili druge materijale u svojevrsnoj tehnici kolaža, koju u uporabu uvode Picasso i Braque. Autorica pokazuje raskošan talent i savršenu tehniku, pa ne strahuje od stalnih eksperimenata i istraživanja poput Hayterove tehnike gdje „slika kistom rastopljenim voskom stvarajući reljefne strukture, a valjcima kolorističke efekte“ (Koraljka Jurčec- Kos). U ciklusu Listovi teži za kontaktom s prirodom istovremeno pokazujući umijeće i imaginativnu slobodu poigravajući se granicama različitih grafičkih tehnika, postupcima i podlogama na koje otiskuje grafičke listove. Smještaj ovih djela u prostoru briše granice između grafike i skulpture.
U ciklusu Pismo „koristi uzorke različitih kaligrafija, iz raznih alfabeta i abeceda“ (T.Maroević). Umjetnica na otiscima kombinira različite grafičke tehnike dubokog (akvatinta, bakropis, rezervaš, suha igla) i visokog (linorez, folio-tisak) tiska dajući djelima eksperimentalni štih, a pritom pokazuje osobnu smjelost i vrhunsko baratanje zanatom. Riječi N. Beroš “obući možda najsubjektivniju i najromantičniju poetiku 20.st., kakva je lirska apstrakcija, u grafički korzet čini se u najmanju ruku kao prekršaj s predumišljajem, izazov kojemu Nevenka Arbanas ne želi odoljeti“ najbolje pokazuju da su istraživanje i neočekivani rezultati njenih začudnih djela ono što umjetnicu čini drugačijom.
Bogatstvo izraza vidljivo u malim i velikim grafikama prenosi na velik broj grafičko-pjesničkih mapa (Paljetak, Petlevski, Goethe) i/ili umjetničkih knjiga (Bartholdi i njegova vizija svijeta). Mudrost zrele dobi i ludički elementi čine Nevenku Arbanas onom koja jest-velika umjetnica.
