Oj jesenske duge noći, reko dragi da će doći… stara tradicionalna pjesma koja padne na pamet baš kao i prvi ozbiljniji mrak na gradske ulice koji označava da je jesen stigla i da će svjetla biti sve manje, a mraka sve više. Ne pomaže tu ni raskošna i blještava rasvjeta Zagreba po čijem srcu hodam s hamburgerom u rukama kupljenim ispod zemlje, sa štingama koje ne voze već neko vrijeme, s mirisom friško ispečenih kestena Zrinjevca, piva koje ekipa pije pored Tomislava, turista koji i po mraku organizirano razgledavaju naše stare kuće i njihove fotografije šalju mobitelom nekome na drugi kraj svijeta… i tramvaji na Trgu, i ban sa vječno isukanom sabljom prema jugu, i špaliri terasa prema Cvjetnom trgu… svi mi tonemo u jesenji mrak.
M.Šantek
