Vukovar – Dan poslije

Dan poslije je dan poslije neke velike katastrofe. I Vukovar ima svoj dan poslije. Događa se jedanput, poneke godine i nekoliko puta. Samo taj Dan poslije u Vukovaru puno dulje traje. Od studenog do studenog.

To je onaj dan kada je u Vukovaru i inače studeno. Taj dan se šutljiva povorka proteže od Memorijalne bolnice do Groblja hrvatskih branitelja. To je dan kada se susretnu suborci i obnavljaju tragične uspomene, kada očevi, majke, supruge, djeca polažu vijence i pale svijeće. Dan kada je grad prepun, a šuti.

U glavi slažem sliku u kojoj je Vukovar pun kao taj dan, ali grad u kojem se ljudi smiju, ispijaju kave, šetaju kraj Dunava. Već sutradan, Dan poslije, grad zapada u svoje sivilo. Vraća se u svoj usporeni jednolični ritam.

Grad živi dok radi gradska tržnica. Velebna građevina je najvjernija slika grada. Zjapi gotovo prazna. Veliki prostor čeka neka bolja i sretnija vremena. Iako znam da je to jalov posao, brojim ljude u pješačkoj zoni, u strogom središtu grada. Pokušao sam izbrojati ljude u kafićima koji se smiju. Odustao sam.

Grad čeka sljedeći dolazak Hrvatske na njegove ulice. A Dan poslije će doći i bez poziva.

I ostati.

Jozo Nikolić