Jeste li imali psa? Ako jeste onda ste vjerojatno doživjeli ono nepatvoreno veselje, radosno cviljenje, lizanje vaših ruku i lica, guranje kuštrave njuške u krilo, zaštitnički stav kad se pojavi netko nepoznat, zabrinuti pogled kada se ne osjećate dobro. Pas je stvorenje koje jako dobro osjeća čovjeka i stvara s njim jednu čvrstu emotivnu vezu. Gubitak jednog takvog stvorenja često je za vlasnika i članove obitelji jednak gubitku bliske osobe, stoga ne čudi da poslije smrti vlasnici znaju svog ljubimca pokapati na posebnom groblju i dizati mu spomenik.
Spomenik psu stoga danas nije nikakvo iznenađenje, ali iznenađenje je kada na njega naiđete u centru grada. Naime u samom središtu Zagreba, u Bogovićevoj ulici, nalazi se spomen ploča „Gradjevnom psu Plutu“. Iza podizanja spomen ploče krije se priča što se odigrala za vrijeme gradnje Oktogona, odnosno zgrade Prve hrvatske štedionice koja je za svoje potrebe kupila zemljište na kojem je 1898. počela gradnja iste prema projektu Josipa pl. Vancaša. Jednog dana na gradilište je dolutao pas. Izgladnjelu životinju radnici su nahranili i dali mu vode nakon čega je on odlučio ostati u blizini. S vremenom se, kažu, odomaćio i izgleda prihvatio gradilište kao svoje te je počeo čuvati ga tjerajući skitnice i kradljivce koji su se smucali tuda. Radnicima i Vancašu pas je ubrzo postao pravi ljubimac, a pošto svaki kućni ljubimac ima svoje ime Vancaš mu je nadjenuo ime Pluto.
Na žalost priča s Plutom nema sretan kraj, pred sam završetak gradnje Pluto je stradao, najvjerojatnije u sukobu s kradljivcima. Njegova smrt je teško pogodila radnike i Vancaša te su odlučili Plutu u čast podići spomen ploču.
Priča o Plutu s vremenom je izblijedila, a za njegovu ploču malo tko je znao pošto je bila smještena u dvorištu banke skrivena od očiju javnosti. Tako je bilo sve dok se za ploču i razlog zbog kojeg je podignuta nije zainteresirao Ivan Brnčić, voditelj facebook grupe „Zakaj volim Zagreb“ i autor „Purgerskog rječnika“, koji je na svom blogu objavio priču o Plutu i pokrenuo inicijativu za izmještanje ploče iz dvorišta Oktogona na prikladnije mjesto gdje bi bila dostupna javnosti. Na svu sreću gradske vlasti nisu bile gluhe za ovu inicijativu te je ploča 2013. godine premještena u Bogovićevu gdje se i sada nalazi.
A. Olujić
