Nedavno se povela priča o tome kako svaka žena od malena ima u glavi svog idealnog muškarca. Potpuna besmislica! Kada smo male, najvažniji muškarac u našem životu je naš tata. Najjači je, sprema najfiniji pohani kruh i najbrže zna zavezati tenisice. Moj tata i savršeno pjeva. Kako bi se itko mogao mjeriti s tim?
Onda se poslije kod većine javi ta želja za savršenim muškarcem i savršenim vjenčanjem i savršenom kućicom i dječicom i svim. Ja sam ostala na pohanom kruhu.
Ali, da se vratimo malo na to maštanje žena. Zamislite vi sad tog idealnog muškarca, dakle, trenutno je u modi onaj lik iz svih mogućih nijansi sive, bogat do bola, s pločicama na trbuhu i sklon vezanju žena. Neću ni spominjati bičeve i ostale kažnjeničke stvarčice jer to zaista graniči s kaznenom prijavom. Svaka koja mašta o tom Sivom bi prva prijavila svog partnera da ju samo jednom opali bičem. Ja bi ga recimo sigurno opalila daskom za rezanje.
Možemo i o pločicama, na trbuhu jelte. Na prste jedne ruke se mogu izbrojati žene oko mene koje imaju vlastite pločice na trbuhu. A htjele bi da ih njihov muškarac ima. Budimo realne, toliko truda uložiti samo da bismo se mogle pokazati onih dva tjedna plaže ljeti, nije isplativo. Ja priznam da ne mogu. Uvijek je tu neki burek, neki čokolino, neko pečeno pile, neke punjene kiflice. Što se pločica tiče, obožavam one velike, na podu ili one ljubičaste, u kupaoni. Muškarac koji mi može kupiti i polijepiti takve pločice je moj idol.
Nisam još preboljela pohani kruh. Dakle, apstraktna i vanserijska je večera na krovu nebodera u kojoj nas poslužuje batler dok nam taj Sivi toči najskuplje vino, a mi sjedimo u toaleti od nekoliko tisuća eura. Ali, ako moj muškarac zna ispohati kruh i skuhati mi kavu dok ja izbezumljena igram igricu Candy crush i borim se sa zadnjim životom, o kojem mi neboderu pričamo?
A tek ta vezanja. Ja mrzim sputanost u bilo kom obliku. Bilo kakav oblik ograničavanja moje slobode ravan je apokalipsi. I sad, da mene netko ide vezati kao taj Sivi što veže, progrizla bi parket, krevet, kao tasmanijski vrag i odjurila u nepoznato. Ne igram se više.
Nastranu taj Sivi, priznat ću vam da mi žene maštamo o muškarcu koji osim pohanja kruha i kuhanja kave zna i peglati. S pravom peglom. Muškarac koji spušta dasku wc-a i koji opere suđe nakon ručka ili večere je ravan Tom Cruiseu u Top Gunu.
Eh da kad smo već kod Cruisea, nećemo se lagati pa pričati kako isključivo padamo na njihov mozak i dubokoumni pogled. Ne razlikujemo se previše od muških po tom pitanju. Itakako je bitno da s gospodinom savršenim imaš o čemu pričati i da mu jedini intelektualni domet nije aktualna ponuda kladionice, ali žene drage…Njegov izgled je također važan. Svaka koja kaže da uopće ne gleda izgled, laže. I mi škiljimo kroz sunčane naočale i gledamo stražnji dio u trenirci il trapericama. Isključivo zbog procjene snage. Da znamo koliko može fasunga nositi iz trgovine.
Maštamo o romantici također. Neka voli cvijeće, neka nakit, neka voli večeru u restoranu. Ja sam još uvijek na pohanom kruhu, ali zna me iznenaditi nekom kupkom uz svijeće ili finom klopom koju je pripremao satima dok sam na poslu.
Važan nam je i njegov stav o životu. Mora biti sličan našem. Naravno da se nećemo slagati ako on smatra da ne može sa mnom nekoliko puta odgledati Hrabro srce i tješiti me dok plačem na odrezanu glavu hrabrog Wallacea dok viče freeeedooom!!
I za kraj, ali nikako najmanje važno, važno nam je povjerenje. Maštamo o muškarcu koji će apsolutno uvijek biti uz nas i na našoj strani i vjerovati nam. Dakle, ako ja kažem da mi trebaju nove čizme ili nova jakna, on mora znati da je to jedina moguća istina. Ako kažem da su cipele od prošle godine, a ne da su kupljene u petak na sniženju, onda je to tako i nikako drukčije. Pravi muškarac uz to povjerenje je još idealniji ako poželi kupiti nam još jedan par zbog brige da bi ove mogle možda promočiti. Bitno je imati rezervu, jel?
Volite svoje muškarce ženske! Muškarci volite svoje žene! Lijepo je maštati, ali još ljepše je imati svoje savršenstvo uz sebe.
P.S. Moj muškarac je sve to. I ne govorim to samo zato što će uskoro Božić i pokloni. On meni vjeruje da mi sve treba.
Dragana Čubrilo
