Autor: Aleksandar Olujić
Zvuci orgulja nose nešto božansko u sebi. Čovjek ponesen njima nesvjesno ponire u svoju nutrinu tražeći oslonac duši, dok se materijalni svijet rasplinjava i prestaje biti važan, a svjetlost postaje intenzivnija. I onda – sopran s visina. Zvonak kao čisti kristal. Zvukovi se isprepliću, onaj iz cijevi „kraljice glazbala“, kako je Mozart ne bez razloga nazvao orgulje, i onaj iz grla sopranistice, stvarajući jedinstvenu, multidimenzionalnu simbiozu.
„Wenn die Worte aufhören, beginnt die Musik“ (Tamo gdje prestaju riječi, tamo počinje glazba) rekao je jedan od najvećih svjetskih pjesnika Heinrich Heine. Koliko li je samo u pravu.
Večer je u svibnju. Sjedim u crkvi sv. Lovre uronjen u jedinstveno glazbeno iskustvo što ga svojim koncertom pružaju sopranistica Arijana Gigliani Philipp i orguljaš Edmund Andler-Borić. Poput bisera, jedna za drugom nižu se skladbe odabrane za večerašnje izvođenje, počevši od onih starih majstora Vivaldija i Bacha, preko majstora 19. stoljeća Mascagnija, do djela modernih i suvremenih kompozitora Lučića, Gomeza i Stamma. Pomno promišljen program napravljen tako da ne uplaši one koji rjeđe pohode ovakva događanja, ali vrlo zanimljiv i onima puno zahtjevnijim posjetiteljima.
Gledam prekrasne orgulje što su 2015. godine u sv. Lovru došle iz gornjogradske crkve sv. Marka iz Zagreba. Izgradila ih je umjetnička radionica Heferer, najstarija naša radionica za izgradnju orgulja koja je svoje prve orgulje u Hrvatskoj izgradila davne 1867. godine, a od tada još njih 235 među kojima su bile i one orgulje što su zajedno s crkvom uništene u Domovinskom ratu. Ove sadašnje prvi put su zasvirale 1926. i imaju izuzetnu povijesnu i muzikološku vrijednost, a prije nego li su stigle u Petrinju prošle su obnovu koja je trajala četiri i pol godine.
„Bist du bei mir, geh ich mit Freuden…“, razliježe se crkvom. Riječi dodatno tjeraju na razmišljanje.
Arijana i Edmund privode koncert kraju. Nekako mi je prebrzo proletjelo to vrijeme s njima, ali sa uvjerenjem da ćemo se sigurno opet vidjeti rastanak mi je lakše pao.
Do skorog viđenja i hvala na krasnoj večeri!
