U Gradskoj galeriji Striegl u Sisku otvorena izložba Šohaj – Kopač – Striegl / Analogije

0

Autor: Aleksandar Olujić
Fotografije: T. Šaler-Olujić

U sisačkoj Gradskoj galeriji Striegl je u petak, 8. studenog 2019., otvorena izložba Šohaj – Kopač – Striegl / Analogije. Kao završna izložba u godini u kojoj se obilježava 100. godina rođenja Slave Striegla u njegovom gradu ovom su izložbom po prvi puta javnosti uz njegova na jednoj izložbi predstavljena i djela dvojice njegovih imenjaka, dva Slavka: Šohaja i Kopača. Izložba je zajednički projekt, ali i rezultat dugogodišnje suradnje Moderne galerije i Gradske galerije Striegl, a autorice i kustosice izložbe su Lada Bošnjak Velagić i Alma Trauber.

Izložba Šohaj-Kopač-Striegl / foto: izvor Galerija Striegl

Ulazim u Galeriju pola sata prije službenog otvaranja. Dočekuju me tri široka osmijeha koja zrače s lica ravnateljice Galerije Striegl Alme Trauber, voditeljice stručne službe kustosa Moderne galerije Lade Bošnjak Velagić i Biserke Rauter Plančić, ravnateljice Moderne galerije. Poslije srdačnog pozdrava koristim priliku razgledati postav dok još nema posjetitelja. Prvo što mi upada u oko je relativno mali broj izloženih djela, njih možda dvadesetak. No, mislim kako to ne umanjuje vrijednost ove izložbe, dapače. Bilo bi daleko najlakše natrpati prostor i slikama „tapecirati“ zidove galerije. Ovako, time što su reducirale broj izložaka autorice su pažljivim odabirom istih naglasile upravo ono što stoji u nazivu izložbe: analogije između ove trojice majstora. Ljepota odabranih djela, koja istovremeno ocrtavaju individualnost i originalnost svakoga od trojice slikara, jednostavno je očaravajuća. Izvrstan koncept postava omogućava uvid u različitost u istovjetnosti interpretacije motiva kod sve trojice. Fascinantno je da je upravo originalnost izraza možda baš ono što i najviše povezuje svu trojicu.

Prije otvorenja koristim priliku porazgovarati s Ladom Bošnjak Velagić. Ono što sam namjeravao, kratak intervju, brzo se topi u Ladinim rukama i postaje ugodan razgovor o umjetnosti, autorima, izložbi… Govori kako se zahvaljujući dugogodišnjoj suradnji s Galerijom Striegl rodila ideja da se tri velika klasika našeg slikarstva izlože skupa, uvidjevši kako se radi o tri umjetnika koji dijele istu predanost ljepoti i umjetnosti i da nitko od njih trojice nije podilazio trendovima te da su sva trojica svoju osamu izabrala kao dio svoje osobnosti. Bit je da su se ostvarivali kroz svoj rad a njihova vrijednost se očitavala dok su radili, rekla je. U njenom glasu struji toplina dok govori o umjetnicima i njihovim obiteljima, osjeća se predanost dok priča o djelima, izložbama, suradnji s drugim institucijama i kolegama…

Tijekom našeg razgovora Galerija se popunila posjetiocima i ja nevoljko prekidam razgovor, jer vrijeme je za službeno otvaranje izložbe.

Izložba Šohaj-Kopač-Striegl u Gradskoj Galeriji Striegl / Foto: T. Šaler-Olujić

Posjetitelje pozdravlja ravnateljica Galerije Striegl, Alma Trauber. „Najprije smo (u godini u kojoj obilježavamo 100-tu obljetnicu rođenja Slave Striegla – op. a.) predstavili Strieglova ulja na staklu, zatim je uslijedila izložba Veliki formati autora Jurice Škofača, kustosa Gradske galerije Striegl. Fokus nam je bio da kroz te male izložbe prezentiramo neke radove iz zbirke Striegl koji do sada nisu bili toliko prezentirani, nakon čega je uslijedila velika retrospektivna izložba Slave Striegla u MUO u Zagrebu“, rekla je između ostalog Alma, dodavši i to kako je dobivena donacija za renoviranje Kuće Striegl što predstavlja korak naprijed na putu da „Kuća Striegl postane jedan jedinstveni, specifičan, suvremen, memorijalni muzejsko-galerijski prostor posvećen isključivo Strieglu, jer Striegl je zaista slikar Siska i mislim da grad zaista mora biti ponosan da ima jednog takvog slikara koji promiče njegov identitet i koji je sposoban sa svojim opusom postavljati relacije i s drugim umjetnicima u različitim kontekstima hrvatske povijesti umjetnosti, i ne samo hrvatske nego i europske.“
„Lada i ja smo nastojali kroz ovaj izbor radova ukazati na neke mogućnosti analogijskih koncepata u povijesti umjetnosti nekim izložbenim pristupima. Ono što je mene privuklo u vezi između Striegla i Šohaja jedna je rečenica Igora Zidića za koju mi se, kada sam je pročitala, učinilo kao da čitam o Strieglu: Slavko Šohaj bio je samozatajan, ozbiljan čovjek. Cijeli je život proveo na istom radnom mjestu crtača u Arheološkom muzeju. Umjetnik dugog stvaralačkog vijeka, umru u 95. godini, učio od Babića I Becića, nije mario za umjetničke trendove i avangarde 60-tih i 70-tih, no stvorio je impresivan slikarski opus, vrlo individualan i karakterističan. Stvorio je svoj prepoznatljivi film kojemu je s varijacijama ostao vjeran do kraja, i ona za Kopača: Otvorena će srca susretati svijet, blag i pogibeljan, lijep i rugoban, smiješan i groteskan kao dijete pripušteno u gužvu velegrada, bosonogo i oslobođeno od svih škola i svega naučenog, spremno da umjesto jedne vrste znanja dotakne sva regularna i neregularna, kodificirana i apokrifna. U ova dva opisa odmah sam prepoznala veze između Striegla, Kopača i Šohaja i mislim da ova izložba i kroz sam ovaj postav jasno govori o tim malim intimnim uvidima u opuse“, rekla je Alma dodavši još da su „ovi opusi vrijedni uvijek novog iščitavanja i stvaranja novih pozicija i zato mi se čini da ova izložba ima tu vrijednost“.

Slavo Striegl ‘Autoportret’ – ulje na platnu i ‘Autoportret’ – crna kreda na papiru; Slavko Šohaj ‘Slikar i predmeti’ – ulje na platnu / foto: T. Šaler-Olujić

Lada Bošnjak Velagić rekla je u svom obraćanju: „Čarolija s kojom su samo 20 djela ispunili ovu galeriju svjedoči svakako o jedinstvenoj snazi trojice velikih majstora, koji zapravo ne trebaju ni zagovornika ni tumača, kako je lijepo Alma rekla. Usudim se stoga vjerovati kako bi im se svidjelo baš ovakvo komorno predstavljanje u ovako bliskom krugu i ovako pozitivnoj atmosferi na kojoj se svima od srca zahvaljujem. Naime već u ovako malenom broju djela izabranih iz prebogatih opusa slikara očituje se apsolutna predanost autora istinskoj ljepoti kao jedinom i pravom smislu života. Za naša tri Slavka najvažnija je uvijek i apsolutno sloboda, neposrednost i intuicija iz koje linijom i bojom oblikuju i s nama dijeli svoje misli i osjećaje. Kopač, Šohaj i Striegl, klasici osamljenosti ostaju uvijek pedalj iznad tla i upravo je u tome jedinstvena ljepota njihovih opusa“, istaknuvši na kraju da „u svoje osobno a i u ime Moderne galerije zahvaljujem Gradskoj galeriji Striegl na ovoj prekrasnoj izložbi i divnoj suradnji. Ne dvojim, opet kao u filmu, da je to samo početak jednog divnog prijateljstva.“

Na kraju svog boravka u Galeriji Striegl te večeri dobio sam priliku razgovarati i s ravnateljicom Moderne galerije Biserkom Rauter Plančić i od srca joj zahvaljujem na ljubaznosti i strpljenju. Gospođa Biserka je, kako je to s dubokim poštovanjem rekla Alma, hodajuća enciklopedija i razgovarati s njom bi čovjek mogao do sutra. Dok mi je pričala o Kopaču i njegovom djelu razgovoru se priključila, čuvši o kome gospođa Biserka priča, i gospođa Andrea Zemljić-Modronja koja je, kako sam tada saznao, rođakinja velikog slikara. Tako sam saznao kako neka djela umjetnika, koji je imao čast biti izložen na Venecijanskom bijenalu 1942., odavno krase zidove jednog doma u Sisku. No, to je već priča kojoj ćemo se u budućnosti posvetiti.

Ja na kraju moram čestitati autoricama izložbe, Almi i Ladi, na (po mom skromnom mišljenju) jednoj izuzetnoj izložbi i zahvaliti se ne samo trojici umjetnika na svemu što su nama ostavili, već i trima damama (Biserki, Ladi i Almi) na prekrasnoj večeri.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here