Dvor, Hrvatska

0

Ovo je priča koju sam čuo prije dosta godina. Spopala me želja podijeliti je s vama.

Prije mnogo godina u jednom je selu živio mladić. Bio je bogat, imao je veliku kuću, novca, puno zemlje, štale pune stoke, konje vrane po livadi razigrane… Ali, osmijeha nije bilo na njegovom licu. Naime, priroda se poigrala s njim i bogati mladić imao je veliku grbu na leđima. Zbog te tjelesne mane drugi su ga mladići ismijavali, a što je još gore djevojke su bježale od njega.

Vrijeme je odmicalo i bogati mladić je već odavno stasao za ženidbu, ali niti jedna cura nije ga htjela. Džaba se on hvalio svojim bogatstvom, nudio svilu i kadifu, one kad bi ga vidjele takvog, grbavog bježale su glavom bez obzira. Selo se već sprdalo s njim.

Bio je očajan. Počeo je bježati od ljudi samo da ne vidi njihove i sažaljive i posprdne poglede. Ne mogavši od brige spavati jedne noći izašao je iz kuće i lutajući bez cilja obreo se na groblju. Dok je hodao između grobova pred njega je iskočio vrag.

„Što tražiš tu?“

„Ma pusti me. Lutam po noći jer mi je dosta svega. Imam novca, kuću, zemlje, blaga, al’ što mi to vrijedi kad sam najnesretniji čovjek na svijetu.“

„A, što ti je to na leđima?“

„To? To mi je grba.“

„Daj mi to ovamo.“

Vrag jednim pokretom uzme mladićevu grbu i nestane. Mladić se u čudu ispravi, posegnuvši rukom straga ustanovi da je grba stvarno nestala.

Jedva je dočekao drugi dan. Otišao je ravno u seosku krčmu. Kada je ušao svi su se pogledi zaustavili na njemu. Svi su ga gledali sa smjesom čuđenja i divljenja. Prilazili su mu i pozdravljali ga dok se netko nije odvažio pitati ga što se dogodilo.

„Otišao sam sinoć na groblje“, reče im on „i sreo tamo vraga. Požalio sam mu se da sam jako nesretan zbog grbe i on ju je uklonio.“

Jedan drugi mladić sjedeći stisnut u kutu pozorno je slušao što ovaj govori. Drugi mladić bio je lijepa lica, visok, stasit, ali obučen u dronjke i bosonog. Kao dijete ostao je bez roditelja i preživljavao je radeći najteže poslove primajući crkavicu za to. Nije imao kuće i spavao je po tuđim štalama. Novca nije imao niti za cipele, a kamoli za piće u krčmi u koju je ponekad zalazio nudeći se za kakav posao.

Bogati mladić popio je svoje piće i izašao van. Dok je stajao ispred krčme glas o događaju se pročuo i djevojke su počele prolaziti cestom bacajući poglede prema njemu, poneka čak i zavodljivo se osmjehujući.

Sve to skriven iza krčme promatrao je siromašni mladić. I njega su svi izbjegavali kao što su do tada izbjegavali bogatog, ali radi njegovog siromaštva, a djevojke su okretale glavu frčući nosovima na dronjke. Ono što je rekao mladi bogataš odjekivalo je njegovom glavom. Kada je došla večer uputio se na groblje u očajničkoj nadi da će i on sresti vraga. Negdje pred jutro, kad je već izgubio nadu da će vrag doći ovaj iznenada iskoči pred njega.

„Što tražiš tu?“

„Ja sam jako siromašan. Cure me ne gledaju, drugi mladići mi se rugaju, nemam kuću, nemam zemlje, nemam novaca… Nemam ničega“, zavapi mladić.

„Ničega? Baš ničega?“, zapita vrag.

„Baš ničega“, u nadi će mladić.

„Evo ti grba!“

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here