Održani 11. Kostajnički pjesnički susreti ‘Milivoj Cvetnić’

0

Autor: Aleksandar Olujić
Fotografije: M. Krupić

Dok se hvatao mrak automobil je lagano klizio cestom nizbrdo. Još malo i stigli smo pred hotel u centru grada. Prije godinu dana stajali smo na istom ovom mjestu ne znajući baš točno što nas očekuje, ali pretpostavljajući kako ćemo tu večer prisustvovati čitanju poezije i da uz to Društvo prijatelja knjige „Milivoj Cvetnić“ iz Kostajnice, koje nam je poslalo pozivnicu, slavi desetu godišnjicu manifestacije Kostajnički pjesnički susreti „Milivoj Cvetnić“. Tko je Milivoj Cvetnić, po kojem se zove i Društvo i manifestacija i nagrada koju dodjeljuju, baš nam nije bilo jasno. Valjda neki pjesnik?!

Nije baš neko opravdanje, ali da ste tu večer otišli bilo gdje u Zagrebu, Sisku, Petrinji… i pitali ljude tko i što je Milivoj Cvetnić malo biste našli onih koji bi to znali, a još manje onih koji su pročitali nešto od njega. Naime, Milivojev je književni opus bio skriven pune 62 godine od očiju javnosti. „Socijalna pozadina na kojoj se odvijao kratki i tragični život Milivoja Cvetnića bilo je međuraće, ono vrijeme u kome se spremala tamna zavjesa što će pasti na Hrvatsku kada su Hitlerove marionete došle na vlast. Ta tamna zavjesa ugušila je njegov život i prekrila njegove pjesme i mladićke zapise, koji će do nas prvi put dospjeti gotovo pola stoljeća nakon njegove smrti. Cvetnićev kratki život prošao je u znaku goranovske paradigme – u vremenu, odnosno nevremenu, kada su nicale tamne ideologije kao kakve otrovne gljive svud oko nas čovjeka je nosio jedan jedini moralni imperativ – oduprijeti se zlu“, ovim je riječima pjesnik Mile Stojić opisao Cvetnićev životni put koji ima velike podudarnosti s onim I. G. Kovačića – prvi rođen 19. a drugi 21. ožujka, oba otišli u partizane i oba izgubili živote u paklu rata.

No, za razliku od Goranovog, o Milivojevom književnom djelu nije se ništa znalo. I onda se dogodilo čudo. Kada se obitelj Cvetnić nakon Oluje vratila u Kostajnicu, u opustošenoj kući našli su jednu kutiju. U njoj su bili rukopisi koje je davno kao uspomenu na sina spremila Milivojeva majka. Sudbina je htjela da prežive vihore dva rata i zahvaljujući Milivojevom bratu Jurju javnost dobije priliku upoznati njegovo djelo.

Tu večer, prije skoro punu godinu dana, u Kostajnici pred nama se otvorio svijet jednog pjesnika i ugledali smo, kako je njegovu dugo skrivenu ostavštinu nazvao Petar Gudelj, pjesničku ponornicu. Stupili smo među ljude zaljubljene u književnu riječ koji su odlučili mladim i nepoznatim pjesnicima pomoći na njihovom putu osnivanjem Književne nagrade „Milivoj Cvetnić“ čija je osnovna značajka objavljivanje prve zbirke pjesama nagrađenog autora/autorice.

Otvaramo vrata i ulazimo u hotel. Unutra nas dočekuju topli osmjesi i poznata lica Stele Cvetnić-Radić predsjednice i Marije Krupić tajnice Društva prijatelja knjige „Milivoj Cvetnić“. Svečana dvorana Hotela „Central“ brzo se puni i ubrzo se njom razliva glas Damira Ducića koji recitira pjesmu Matije Perkovića „Krvavi pjesnici“ (koju je bivši laureat posvetio Milivoju Cvetniću i poklonio Društvu) i Milivojevu „Ti nikad ne znaš slavu“, a potom su se začuli stihovi Cvetnićeve pjesme „Vodeni cvijet“ u izvedbi Mirjane Lahovsky-Žličarić.

Foto: M. Krupić

U svom pozdravnom govoru predsjednica Društva Stela Cvetnić-Radić je zahvaljujući se svima koji su dali svoj doprinos ne bez ponosa istakla kako je ova manifestacija ušla u svoje drugo desetljeće te da je Društvo osnivanjem Književne nagrade „Milivoj Cvetnić“ krenulo putem afirmiranja novih pjesničkih imena u hrvatskoj književnosti i da je Društvo svojim dosadašnjim radom, izdavanjem prvih zbirki dosadašnjih laureata, pomoglo pjesnicima da se ohrabre i krenu zahtjevnim putem književnog stvaranja. Istaknula je kako  joj je neizmjerno drago što su svi dobitnici Nagrade i dalje prijatelji Grada Hrv. Kostajnica i Društva „Milivoj Cvetnić“ i da su „u našoj Kostajnici, mjestu pored rijeke, mirne vode koja vječno prijeti, krvavi pjesnici, naši suvremenici, pronašli svoje“.

Prisutne je u ime pokrovitelja ovogodišnje manifestacije, Grada Hrv. Kostajnice, pozdravio gradonačelnik Dalibor Bišćan koji je pohvalio rad Društva i istaknuo kako će Grad uvijek stajati iz Društva prijatelja knjige „Milivoj Cvetnić“ te čestitao Društvu na uspješnoj organizaciji ove manifestacije.

Nakon uvodnih govora gospođa Marija Krupić je predstavila knjigu „Ego striper“ prošlogodišnjeg dobitnika Antonia Karlovića rekavši između ostalog kako je pred nama zbirka provokativnog izgleda i naslova, ali da je ona u biti vrlo jednostavna, skromna i čedna.

„Od samog naslova pa do naziva pjesničkih ciklusa (Lapdance, Streaptease, Golotinja), pjesnik rabi nazive modernih erotskih ekshibicija – striptiza i erotskog plesa, u kojima lirski subjekt odbacuje oklop konvencija i prikazuje se u vlastitoj nagosti. Ovo su, dakako, ironični rituali, jer pjesnik, zapravo, pjeva o siromaštvu, gladi, crnim očevim rukama, radnicima u pogonu što obavljaju poslove koji su strojevima ispod časti“, rekao je recenzent „Ego stripera“ Mile Stojić.

Večer je uveličao jedan od najboljih europskih gipsy jazz gitarista Damir Kukuruzović koji je uz pratnju gitariste Miroslava Čehaića izveo jazz standard „Nature Boy“, legendarni „Minor Swing“ Djanga Reinhardta i Chaplinov „Smile“. Rekao je kako su oni proputovali čitav svijet ali još nikada nisu nastupali u Kostajnici te da se rado odazvao pozivu da nastupi na Kostajničkim pjesničkim susretima.

Najsvečaniji trenutak bilo je proglašenje pobjednika natječaja za najbolju pjesničku zbirku 2019. godine na kraju večeri. Prosudbeno povjerenstvo u sastavu Petar Gudelj, Mile Stojić, Marija Krupić i Ines Konjevod je odlučilo da je ovogodišnja pobjednica mlada 18-godišnja gimnazijalka iz Čakovca Tina Čatlaić sa zbirkom „Muzej lomova“.

Tina Čatlaić ; foto: M. Krupić

„Pročitaš i ostaneš bez riječi začuđen i postiđen. Sjetiš se svojih tužnih i siromašnih 18 godina u jadranskom kršu i svojih nemuštih, nevještih, polupismenih pjesama koje si pisao kamenom u kamenu (…) Dođe ti vjerovati da se dogodila budućnost, da se sve promijenilo i uznapredovalo, pa i sama poezija i pisanje pjesama, da si ti umro ili zaspao u svoje kameno i uskrsnuo i probudio se u tuđe kompjutorsko doba kada osamnaestogodišnje djevojke, maturantice pišu bolje od klasika i klasike postiđuju ne samo svježinom inspiracije nego i svježinom pisanja. Došlo vrijeme da učitelj uči od svojih učenika“, ove riječi posvećene pobjednici je u ime odsutnog predsjednika povjerenstva Petra Gudelja pročitao Đuro Tadić.

Na kraju moram iskreno čestitati Društvu prijatelja knjige „Milivoj Cvetnić“ na još jednoj uspješnoj večeri, koju je bez greške moderirala Ines Konjevod. Još jednom je Kostajnica bila mjesto u kojemu je održana kulturna manifestacija kakve se ne bi postidjele ni neke razvikane kulturne destinacije. Članovi i prijatelji Društva ne samo da su svojim entuzijazmom, radom i upornošću omogućili mladim pjesnicima napraviti one, toliko važne, prve korake u predstavljanju svojeg rada publici i kompetentnoj kritici, već su stvorili toplu i srdačnu atmosferu u kojoj se svi dobro osjećaju – autori i publika, gosti i domaći. Kostajnica je mjesto u koje se svi rado vraćaju (ne samo zbog kestena već i zbog soneta).

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here