Koga se treba više bojati, Krampusa ili Perchte?

0

Aleksandar Olujić

Ovo je vrijeme kada djeca glancaju čizmice i vješaju čarape na kamin nestrpljivo čekajući onog starog djedicu koji im svake godine u noći dok oni spavaju donese poklon, ali pod jednim uvjetom: da su bili dobri. Svako dijete zna da je ime toga dobrotvora sveti Nikola, a isto tako svako dijete zna da on ne dolazi sam, već je u društvu s nekim jezivim likom. Taj lik je od pamtivijeka strah i trepet za zločestu djecu i bio je „glavno oružje“ odraslih u plašenju klinaca, a kod nas je poznat kao Krampus.

Krampus je zbilja strašan lik. Obrastao je crnom, ponekad i smeđom dlakom, umjesto nogu ima papke, na glavi su mu kozji rogovi, ima dugačak isplaženi jezik, na rukama su mu umjesto noktiju kandže i nosi lance s kojima zlosutno zvecka, a ponekad nosi i zvončiće i (naravno) brezovu šibu. Na leđima ovaj strašni stvor nosi vreću u koju može staviti zločestu djecu kako bi ih odnio u pakao ili u svoju jazbinu gdje će ih pojesti.

Svoje ime ovo stvorenje je dobilo prema izrazu Krampen što na starom srednjogornjonjemačkom znači kandža ili bavarskom Krampn čime se naziva nešto beživotno ili pokvareno. Porijeklo Krampus vuče još iz paganskih vremena. Iako njegov lik neodoljivo podsjeća na starogrčkog Pana, odnosno starorimskog Fauna, Jacob Grimm je tvrdio da on svoje porijeklo vuče od germanskih kućnih bogova. No britanski povjesničar Maurice Bruce smatra da je Krampus tipičan primjer Rogatog Boga, paganskog muškog pandana Božice Majke, koji sije sjeme i donosi novi život. Svoju tvrdnju potkrepljuje time što Krampus nosi brezovu šibu odnosno štap koji prema njegovom mišljenju predstavlja falus, koji je simbol plodnosti, ali upućuje i na rituale inicijacije koji su obuhvaćali postupke šibanja ili bičevanja. Lanci koje nosi predstavljaju ne samo kršćansko “vezanje vraga” već je to također ostatak paganske inicijacije.

Koliko je poznato, običaj da lik koji se zove Krampus prati sv. Nikolu u obilasku kuća pojavio se negdje polovinom 17. stoljeća i to u Bavarskoj i Austriji da bi se poslije proširio ostalim dijelovima Habsburške Monarhije (po Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Sloveniji, Hrvatskoj i sjevernoj Italiji), dok se u drugim krajevima kao pratitelji pojavljuju likovi drugačijeg imena, pa čak i izgleda. Tako se u sjevernoj i srednjoj Njemačkoj umjesto Krampusa pojavljuje Knecht Ruprecht koji se danas izgledom dosta razlikuje od njega. Iako je u početku bio prikazivan kao kosmat lik često s rogovima, zbog čega su ga u krajevima uz Rajnu zvali Pelznickel (njem. Pelz – krzno; Nickel – od Nikolaus, Nikola) ili Belsnickel, prevladao je prikaz Knechta Ruprechta kao bradatog muškarca obučenog u smeđi ili crni habit s batinom za pojasom i korpom na leđima. Kažu da on djecu najprije pita znaju li se moliti, ako znaju onda ih dariva jabukama, orasima, medenjacima i sl., ali ako ne znaju onda za kaznu dobiju grumen ugljena, kamen ili šibu.

U Alzasu pandan Knechtu Ruprechtu zovu Hans Trapp, a u sjevernoj Francuskoj Père Fouettard (otac bičevatelj), dok u Švicarskoj nosi ime Schmutzli (njem. schmutz – prljavština). Vrlo je zanimljiv nizozemski asistent sv. Nikole, ili po nizozemskom Sinterklaas-a. Zove se Zwarte Piet (Crni Petar) i ima lik crnca, odnosno Maura crne boje kože. Baš njegova boja kože pokazala se odnedavno kao problem jer je Verene Shepherd profesorica društvene povijesti s Jamajke i suradnica u UNHCHR-u 2013. zatražila da se u proslavi Sinterklaas-a ukine lik Zwarte Piet-a budući je on po njenom mišljenju simbol shvaćanja da su ljudi afričkog porijekla manje vrijedni čime se podržava rasizam. Iako većina stanovništva  ne vidi u tome svemu nikakav problem, od tada se u Nizozemskoj vrlo žustro debatira o tome treba li ovaj lik ukinuti ili ne, a u nekim gradovima je prilikom proslave povodom Sinterklaas-a došlo i do demonstracija protivnika i zagovornika Crnog Petra koje su u Eindhovenu i Rotterdamu prešli u otvoreni sukob suprotstavljenih strana.

Osim Krampusa i sličnih manje-više strašnih likova, uz sv. Nikolu se ponegdje pojavljuje još jedan, ali za razliku od njih, ženski lik. Zove se Perchta ili Bercht, Bechrta, Zamperin, Baba itd. već kako u kojem kraju. Ona se u južnoj Njemačkoj, Austriji i Sloveniji često može sresti u društvu Krampusa. Obično ima izgled stare žene s jednim deformiranim stopalom, strašnom maskom na licu koja sa sobom nosi veliki nož ili sjekiru. Prema predaji ona kažnjava lijenost i kršenje posta, a kazne variraju od noćnih mora do rasporenog trbuha koji čak može napuniti kamenjem kako bi prijestupnika utopila u bunaru. No s druge strane, za razliku od Krampusa koji takvo što ne radi, ona nagrađuje radišnost i uslužnost te će tako mnoga vrijedna i susretljiva djevojka od nje dobiti zlatan konac, predivo ili će u vjedru na bunaru naći kovanicu koju je Perchta za nju ostavila.

Zbog običaja da dobre nagrađuje a zločeste kažnjava Perchta se ponekad prikazuje s dva različita lica: jedno lijepo a drugo ružno. Raširen je i običaj pojavljivanja dviju različitih Perchti. Jedna je ona koja daje poklone i nagrađuje – „dobra“ u bijelo odjevena Schönpercht, a druga ona koja kažnjava – odbojnog izgleda, „gadna“  Schirchpercht. Njih dvije znaju ići skupa, ali u nekim krajevima idu odvojeno: ona gadna po noći, a dobra po danu.

Iako Perchta rado šeće u društvu Krampusa u noći na dan sv. Nikole, ipak je puno rašireniji običaj da ona sama ide u obilaske koje u Austriji i Njemačkoj nazivaju Perchtenlaufe. Ovi obilasci najčešće spadaju u rituale vezane za proslave završetka stare i početka nove godine, odnosno tjeranja zlih duhova zime

U sjevernoj Njemačkoj je umjesto Perchte poznata Frau Holle, koju većina ljudi zna kao lik iz istoimene Grimmove bajke. Ova bajka je jedna, a zahvaljujući braći Grimm i najpoznatija, od verzija ove priče, a govori o majci koja je imala dvije kćeri, jednu radišnu i vrijednu a drugu lijenu ali ta je bila majčina miljenica. Radišna je morala raditi sve po kući , a naročito presti što je u ono vrijeme bio vrlo mukotrpan posao. Jednog dana dok je prela raskrvarila je ruke i zakrvarila vreteno. Želeći ga oprati u bunaru ono joj ispadne iz ruke i upadne u bunar a ona skoči za njim unutra i čudom se nađe ispred kuće u kojoj je živjela ružna starica koja se zvala Frau Holle. Starica joj ponudi da ostane kod nje kao služavka a ona će joj dobro platiti, na što djevojka pristane. Poslije nekog vremena radišna djevojka vratila se kući nagrađena zlatom koje je na nju palo kada je prolazila kroz vrata kroz koja ju je Frau Holle pustila. Kada je njena majka čula što se dogodilo htjela je da i druga kćer dobije zlata pa ju je nagovorila da i ona skoči u bunar što je ova napravila i našla se kod Frau Holle. No, pošto je bila lijena i nije znala niti htjela ništa raditi kada je odlazila od Frau Holle za kaznu umjesto zlata na nju je pao peh (nesreća) kojeg se nikada više ne može osloboditi.

Perchta ili Frau Holle je lik koji ima porijeklo u paganskim, keltskim i starogermanskim vjerovanjima. Prema Jakobu Grimmu, ona svoje porijeklo vuče od germanske božice Hulde, zaštitnice poljodjelstva i ženske snage koja se pojavljuje obučena u bijelo i zahvaljujući svojoj magičnoj sposobnosti predenja i tkanja gospodari ženama i ženskim noćnim duhovima. Postojalo je i vjerovanje da može letjeti na preslici kao vještica, a slavila se usred zime. Germanistica Erica Timm vjeruje kako su Germani kada su stigli u područje južne Njemačke donijeli običaj poštivanja božje prisutnosti u predmetima vezanim za jednu određenu božicu te da se to poštivanje stopilo s običajima i ritualima domicilnog stanovništva.

No, moguće je da je porijeklo Perchte leži u vjerovanju u suđenice, žensko božansko trojstvo koje u grčkoj mitologiji zovu Mojre, u nordijskoj Norne, a u germanskoj Wyrde. One su tri sestre od kojih jedna prede nit života, druga mjeri dužinu a treća ga prekida čime odlučuju o sudbini svih ljudi, pa i skoro svih bogova. Ovo trojstvo zna biti prikazano i kroz likove mlade djevojke, žene i starice.

U svakom slučaju, vjerovali u duhove ili ne, pripazite večeras. Ne mislim da bi vas neki od ovih stvorenja mogao staviti u vreću i odnijeti sa sobom ili vam napuniti trbuh kamenjem, ali noćas bi mogli naletjeti na nekog „Krampusa“ ili „Perchtu” željnih zbijanja neslanih šala koje često znaju prijeći granicu pristojnog ponašanja.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here