Aleksandar Olujić

Svaka zemlja se ponosi svojim istaknutim građanima. Glumcima, sportašima, vojskovođama, ali i naučnicima, književnicima i umjetnicima.

Da bi netko uopće postao, recimo, istaknuti nogometaš koji će diljem kugle zemaljske pronositi slavno ime svoje domovine, netko mu je morao pružiti priliku da taj isti nogomet i zaigra. Netko je sagradio igralište, kupio loptu, obučio trenera koji će u jednom mršavom klincu koji čuva koze prepoznati talent i potencijal. Netko se potrudio organizirati nekakve utakmice i turnire na kojima je hrpa klinaca naganjala loptu. Netko je isto tako od svi tih klinaca odabrao one koji su mu se činili najbolji i poslao ih da igraju protiv svojih vršnjaka iz drugih država. I da, netko je sve to platio.

Uz njegov rad i zalaganje bilo je i sve to potrebno kako bi od onog malog mršavog klinaca, s početka priče, postao jednog dana netko o kome pišu, ne samo domaće već i svjetske, novine kao o najboljem nogometašu na svijetu. Što bi bilo s Lukom da nije imao prilike pokazati svoj talent u ogledima s drugim klincima na raznim turnirima, da mu nije pružena takva prilika? Bi li uspio ili protratio svoj talent napucavajući loptu po livadama dok ga oni manje vični lupaju po nogama?

Da je neka vrsta usporedbe sa sebi sličnima od vitalnog značaja za podizanje kvalitete onoga čime se čovjek bavi nije nikakva novina već od pamtivijeka poznata činjenica. A da je za neku državu isto tako od vitalnog značaja imati sposobne ljude čiji rad i djelovanje će pozitivno utjecati na njen razvoj je isto tako općepoznata činjenica, koja vrijedi i u najzatucanijim državama na svijetu – osim u Hrvatskoj.

Dobro ste pročitali – osim u Hrvatskoj. Jer kako objasniti činjenicu da Ministarstvo znanosti i obrazovanja neće financirati odlazak mladih hrvatskih matematičara na Međunarodnu matematičku olimpijadu? Opravdanje kako se to financira iz sredstava dobivenih od lutrije, a koji su očito podbacili, je više nego smiješno. Novce su morali naći na drugom mjestu i šlus! Djeca koja nastupaju na toj olimpijadi se redovito vraćaju s medaljama oko vrata, oni pet godina zaredom osvajaju zlato. Da je sreće po njih bi slali zrakoplov Vlade RH jer su to i zaslužili.

Svima su puna usta „izvrsnosti u obrazovanju“, „podizanju kvalitete“, „kreativnosti i inovativnosti“… a ovamo ne možete smoći nešto malo novca kako bi toj djeci platili put na jedno natjecanje s kojega će se sigurno vratiti s medaljama oko vrata.

Zemlja znanja – malo morgen!

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here