Kada pomislimo na neki grad odmah nam kroz glavu prođu slike koje prikazuju ono što je za njega karakteristično, po čemu ga prepoznajemo. I obrnuto, dogoditi će nam se da gledajući određenu sliku odmah pomislimo na točno određeni grad. Svatko od nas će odmah povezati Pariz s Eiffelovim tornjem, Berlin s Brandenburškim vratima, Firencu s Michelangelovim Davidom, Kopenhagen s Malom sirenom, Zagreb s banom Jelačićem…

Od devedesetih naovamo u javne prostore Zagreba izvršen je popriličan broj zahvata, što struka nije uvijek blagonaklono gledala. Jer postaviti, na primjer, nekakav spomenik ili skulpturu na nekom gradskom trgu vrlo je kompleksna zadaća. Takvo djelo mora se svojom estetikom, izborom materijala, veličinom, uklopiti u prostor i oplemeniti ga, a tu je naravno i potanje umjetničke vrijednosti istog. Zagreb ima tu sreću i nesreću da se u njemu može vidjeti primjere i jedne i druge prakse.

Ako govorimo o zagrebačkim javnim skulpturama od velike umjetničke vrijednosti, nikako ne smijemo zaobići djela Antona Dominika Fernkorna. Pođimo, dakle, u šetnju od Trga Republike Hrvatske  preko Jelačić placa do Kaptola i zastanimo malo ispred dobro nam poznatih djela jednog od najznačajnijih kipara ranog historicizma, koja su više nego vrijedna svake pažnje.

Anton Dominik Ritter von Fernkorn

Rođen 17. ožujka 1817. u Erfurtu (Njemačka), umro 16. studenog 1878. u Beču. Nakon većinom autodidaktičkog obrazovanja u ranim godinama i izučenog ljevačkog zanata školovao se u Münchenu u kraljevskoj ljevaonici metala kod Johanna Baptista Stiglmaiera i godinu dana pohađao Akademiju likovnih umjetnosti te radio u ateljeu kod prof. Ludwiga Schwanthalera. Vrlo brzo se pokazao kao jedan od najboljih učenika te je u suradnji s Ferdinandom Millerom, Bertelom Thorwaldsenom i Rudolfom Schwanthalerom sudjelovao u izradi zapaženih djela.

Od 1840. živi u Beču gdje u zgradi ljevaonice topova koja je preseljena na drugu lokaciju otvara vlastitu radionicu, k. k. Kunsterzgießerei. Fernkorn je izrađivao skulpture od različitih materijala no skoro sva njegova najpoznatija djela su od lijevanog materijala, naročito su poznate njegove statue konjanika od kojih se u Zagrebu nalaze čak dvije. Njegova djela nisu sputana tradicijom i akademskim viđenjem umjetnosti,a kompozicije su mu za ono vrijeme vrlo životne, moderne i originalne. Fernkorn nije nikada proučavao druge umjetnike ali je zato proučavao život i prirodu oko sebe. Poznato je da je u svoju radionicu dovodio konje i satima ih proučavao.

Fernkorn je godinama imao mentalnih problema koje je neuspješno pokušao liječiti. Bio je smješten u ludnicu u kojoj je proveo posljednje godine života. Iza njega su ostala mnoga djela a najpoznatija su spomenik nadvojvodi Karlu, spomenik Eugenu Savojskom i Lav iz Asperna u Beču, spomenik banu Jelačiću u Zagrebu i šest kolosalnih figura u Kraljevskoj katedrali u Speyeru.

“Sv. Juraj ubija zmaja”

Na onom malom trokutastom komadiću zelenila između zgrada HNK i Muzeja za umjetnost i obrt, odmah uz tramvajsku prugu, nalazi se prvo od četiri Ferkornova djela što krase Zagreb, “Sv. Juraj ubija zmaja”. Original ove skulpture bio je 1853. izliven u kositru za palaču Montenuovo u Beču, a 1855. je napravljen cinčani odljev za svjetsku izložbu u Parizu na kojoj je dobio i nagradu. Tu skulpturu otkupljuje 1866. biskup Juraj Haulik i postavlja je kod glavnog ulaza u park Maksimir, da bi potom bila preseljena na Strossmeierov trg. Zbog teških oštećenja koja su se pojavila na skulpturi nabavljen je brončani odljev i 1908. postavljen na današnji Trg Republike Hrvatske.

Konj propet na stražnje noge iznad zmaja, koji je prijeteći zinuo na jahača i konja, te ruka konjanika koja zamahuje mačem daju osjećaj dinamike, a cijeli prizor je izrazito dramatičan i realističan. Ovom vrlo slikovitom izvedbom u duhu romantizma Fernkorn se odmiče od pedantnog akademskog neoklasicizma kakav je do tada bio raširen među suvremenicima i postaje jedan od  najcjenjenijih skulptora svoga doba u Austriji i Njemačkoj.

“Ban Josip Jelačić”

Na glavnom zagrebačkom trgu nalazi se zacijelo najpoznatiji spomenik u Hrvatskoj, spomenik banu Josipu Jelačiću. Još prije smrti bana Jelačića (umro je 20. svibnja 1859.) zagrebačko poglavarstvo je odlučilo promijeniti naziv najvećeg donjogradskog trga “Harmice” i nazvati ga po velikom vojskovođi. Na trgu je još 1854. planirano podizanje spomenika te se započelo s prikupljanjem sredstava koje se oteglo zbog teške financijske situacije. Spomenik je postavljen i svečano otkriven 1866. godine, a svečanost je fotografirao Franjo Pommer što se računa kao prva reportaža u Hrvatskoj. Prvotno je bio postavljen tako da gleda prema sjeveru, odnosno prema Gradecu i Kaptolu, ali istovremeno je njegova isukana sablja, slučajno ili ne, bila uperena prema Mađarskoj. Uklanjanje spomenika s trga 1947., kojem su promijenili i ime, komunističke su vlasti pravdale baš Jelačićevom ulogom u gušenju revolucije 1848. u Mađarskoj. Srećom spomenik nije uništen, zahvaljujući Antonu Baueru koji je rastavljene dijelove pohranio u podrumu zagrebačke  Gliptoteke, te je ponovo postavljen 1990. godine, no sada je okrenut prema jugu. Kažu da je uobičajeno da spomenici gledaju prema življem odnosno prometnijem dijelu grada i da je zato prije gledao prema Gornjem gradu a danas prema jugu.

Spomenik banu Jelačiću se razlikuje od drugih Fernkornovih konjaničkih statua. Izgleda više poput   statua konjanika kakve su u to doba, po uzoru na renesansne majstore Donatella ili Verocchia, bile uobičajene u Europi. Jelačić je vjerno prikazan u uniformi koju je nosio prilikom proglašenja za bana, a prikaz konja na kojemu jaše je zaista poseban. Navodno je Fernkornu kao model poslužio baš Jelačićev konj, arapski ždrijebac Emir, na kojemu je ban dojahao u Zagreb na ustoličenje. Kip odiše smirenošću i dostojanstvom, ali iako je prikaz bana vrlo realističan na njegovom licu nema traga emocijama. No bez obzira na nedostatak emocija i dramatike ovaj spomenik ubraja se u najbolja Fernkornova ostvarenja.

“Merkur”

Kad smo već na “Jelačić placu” potrebno je samo podignuti pogled i pri vrhu hotela “Dubrovnik” ugledati ćete još jedno Frenkornovo djelo, kip Merkura. Kada je 1829. godine završena izgradnja južnog dijela trga sagrađena je kuća Pavla Hatza s kavanom, koja će u narednim godinama mijenjati vlasnike i imena, na vrhu te kuće je 1830. postavljen kip Merkura (zaštitnika trgovaca) rad izvjesnog Antona Dominika Fernkorna koji je tada imao svega 17 godina i ovo je njegov prvi javno izloženi rad. Hatzova kuća je 1929. srušena i na tome mjestu je sagrađen hotel trgovca Milinova, ali je Merkur vraćen na zgradu na kojoj stoji i danas.

“Blažena Djevica Marija s četiri anđela”

S “Jelačić placa” nije daleko skoknuti do Kaptola, a tamo ispred katedrale nalazi se još jedno Fernkornovo djelo, “Blažena Djevica Marija s četiri anđela”.

Na Gornjem gradu, ispred ulaza u crkvu sv. Marka, je sve do 1869. na visokom stupu stajao pozlaćeni kip Blažene Djevice Marije okružen s nekoliko anđela, ispod kojih su bili kipovi sv. Josipa, sv. Ivana Nepomuka, sv. Ivana Evanđeliste i sv. Ivana Krstitelja, a uz to na širokom podstavku grbovi Hrvatske, Slavonije, Dalmacije i grada Zagreba, rad Claudiusa Kautza. Zbog dotrajalosti kipa 1864. je odlučeno nabaviti novi a izrada je povjerena Fernkornu koji je već 1865. napravio novi, ali veći kip. Budući da se zbog veličine novi kip nije uklapao u izgled Markova trga odlučeno je postaviti ga ispred katedrale što je i učinjeno 1873. godine. Nakon dovršenja obnove katedrale u neogotičkom stilu, ispred nje je prema projektu Hermanna Bolléa sagrađena fontana u koju je uklopljen spomenik.

Kip Madonne je postavljen na visoki stup iznad kipova anđela i veći je od njih. Svi kipovi izliveni su u bronci i pozlaćeni. Marijin kip dominira svojom veličinom i položajem iznad anđela što je prikaz hijerarhije, a anđeli, koji utjelovljuju kršćanske kreposti, vjeru, nevinost, ljubav i poniznost, su smješteni tako da se naglasi harmonija.

tekst: A. Olujić / fotografije: Z. Turkulin

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here