Autor: Aleksandar Olujić
U Hrvatskoj Kostajnici su se ovog petka, 16. lipnja, održali 15. Kostajnički pjesnički susreti „Milivoj Cvetnić“ na kojima je održano svečano proglašenje pobjednika ovogodišnjeg Natječaja za dodjelu književne nagrade „Milivoj Cvetnić“ za najbolju pjesničku zbirku.
Inače, svake godine Društvo prijatelja knjige „Milivoj Cvetnić“ Hrvatska Kostajnica objavljuje natječaj za dodjelu književne nagrade „Milivoj Cvetnić“, koja se sastoji od plakete Milivoj Cvetnić i tiskanja nagrađene knjige pjesama. Nagrada je utemeljena sa svrhom afirmacije novih pjesničkih imena u hrvatskoj književnosti a natječaj je namijenjen mladim i neafirmiranim pjesnicima.
Na ovogodišnji natječaj pristiglo je četrdesetak zbirki, među kojima je prosudbeno povjerenstvo u sastavu: Enes Kišević (predsjednik), Denis Derk (član), Marija Krupić (članica) i Ines Konjevod (članica) posebno izdvojilo i pohvalilo Sramežljivost krošnji, Petre Čeč; Pjesme početka i kraja, Matije Štahana; Krunu od granja, Antonele Čugalj i Znaš li gdje je Špišić Bukovica, Ivane Lulić.
Najboljom je proglašena zbirka pjesama Izmišljeni atelje, Klare Thavenet.
Klara Thavenet rođena je 24. kolovoza 2003. godine a odrasla je u Leskovcu Topličkom, kod Varaždinskih Toplica. Za sebe kaže kako je počela smišljati pjesme već sa pet godina, a čim je naučila pisati počela ih je i zapisivati. Najprije su to bili stihovi u rimi da bi od 14-te godine počela pisati slobodnim stilom. Osim na književnoj, Klara je uspješna i na glazbenoj sceni gdje se bavi hip hopom i poznata je pod umjetničkim imenom Arbod. Pored toga bavi se još i slikanjem.
Klara je svoj Izmišljeni atelje podijelila u tri cjeline koje je nazvala: U mraku, U magli i U zagrljaju sunca.
„Ovogodišnja pobjednica Klara Thavenet, mlada pjesnikinja, čija je mladost puna previranja, zanosa i potonuća, mladost puta od mraka do sunca kroz stihove!“, riječi su Marije Krupić koje jezgrovito opisuju doživljaj Klarine poezije.
Tama njene poezije vrlo je dominantna. Već prva pjesma zbirke, Tama mi je bila majka, vrišti njome:
A ti ćeš prijatelju misliti da sam luda
Kad ti priznam da me rastanak od tame
Boli više nego što bi me bolio rastanak od majke
Jer tama je bila tu kad majke nije bilo
Jer tama me uzela u svoje ruke
Čim su me odvojili od ruku majčinih
I sve što sam prošla
Preživjela sam uz pomoć njenih noževa
Kojima mi je probadala snove i srce
Mračna raspoloženja nastavljaju se i u drugom dijelu nazvanom U magli. Tako poetesa u pjesmi Alkohol progovara o unutarnjoj, skrivenoj patnji:
Ti piješ više nego što ja plačem
A ja plačem
Jako često
Samo što ja za tvoja opijanja znam
A ti o mojim raspadanjima
Nemaš pojma
Dok u pjesmi Da sam bila žena a ne knjiga, iz trećeg ciklusa izbija bol iz dna duše:
Ja nisam žena ja sam knjiga
Nije bilo pripadanje već posudba
Pročitao si moje redove
Pa me vratio na policu
Skupljam prašinu poderanim stranama
Klarina poezija kao da pripada nekome tko ima puno više zima na svojim plećima od nje. No, životno iskustvo što ga stičemo s godinama, mlada pjesnikinja (još nije napunila dvadesetu) obilato nadoknađuje senzualnošću duha i dubinom pogleda na svijet oko sebe
„Izgubljena u labirintu svojeg uma, u labirintu svojih osjećanja, Klara je samu sebe, u sebi i raspela i uskrisila. Malo je ljudi koji su još za svojega života iskusili i svoju duhovnu smrt. Pjesnikinja je svoj život razstvorila. Klaru je njezina rođena poezija izvela iz pakla. Vjerujem da je i Milivoj Cvetnić da je ovakav cvijet ponikao iz njegova korijena.“
(Enes Kišević)
