Nazvao me jutros prijatelj.
Umro je Eska, kaže.
Šutnja s obje strane žice, koju je banalno moje pitanje pronađeno u nekom kutku mozga, valjda onom zaduženom za ponašanje u prigodama kad riječi gube smisao, samo još potamnilo.
Mate Kovačević – Eskaviljo rođen je 19. veljače 1944. u Podcrkavlju kod Slavonskog Broda. Mladost ga zatiče u Borovu i Vukovaru, gdje se zaposlio u ondašnjem kombinatu „Borovo“ i počeo se baviti boksom. U tom je sportu ostao 12 punih godina nastupajući za BK „Borovo“, pri čemu je dva puta osvajao titulu prvaka Hrvatske i nastupao za reprezentaciju Hrvatske.
Slikarstvom se počeo baviti 1975. godine. Iako bez ikakvog formalnog umjetničkog obrazovanja, svojim originalnim stilom, dubokim osjećajem za kompoziciju i profinjenom tehnikom brzo je skrenuo pozornost na sebe kako struke tako i javnosti. Njegove su prvenstvene slikarske teme ljudi i njihove sudbine, ali i Dunav sa svojim obalama, vrbama, čamcima i (ponovo) ljudima.
Već 1977. biva nagrađen za svoje stvaralaštvo i to 2. nagradom na Konkursu za likovno stvaralaštvo radnika SOUR-a Borovo. Bila je to samo prva u nizu nagrada koje će primiti između kojih valja spomenuti Srebrnu medalju na izložbi Zagreb – Bologna (Bologna 1981.) kao i „Zlatni kist“ (Zagreb 1985.). 1986. je izdana i prva njegova monografija, Eskaviljo, čija je svečana promocija održana u Borovu Naselju. U međuvremenu učestvuje na više slikarskih kolonija, a njegova djela prikazana su na brojnim skupnim i samostalnim izložbama.
Eskaviljo 1991. dolazi u Speyer (Njemačka), gdje ga zatiče početak rata što vrlo osobno proživljava. Počinje slikati, ovaj puta njegova djela odišu antiratnom tematikom i iste godine priređuje u Kunstgalerie Blaues Haus u Speyeru, gradu koji će mu postati dom, svoju prvu izložbu koja odmah privlači pažnju njemačke javnosti. Poslije ove uslijedit će i druge izložbe koje su privlačile publiku poput magneta, a osobitu pažnju privukle su 7 Jahre – 100 Bilder (7 godina – 100 slika) u galeriji Kornmarkt u Speyeru (1999.), zajednička izložba sa španjolskim kiparom Joseom Berlangom Malerei und Skulptur (Slikarstvo i skulptura) u Eichbaum Galerie Speyer (2000.), Krieg und Frieden (Rat i mir) u Gradskoj vijećnici Speyera (2000.), te samostalna izložba u Predstavništvu Pokrajine Rheinland-Pfalz pri EU u Bruxellesu (2000.).
Mediji su se raspisali o hrvatskom slikaru i njegovim djelima i uskoro njemački RTL radi reportažu o njemu. Ali Esku, kako smo ga od milja zvali, uspjeh nije pokvario. Ostao je onaj isti nasmiješeni lik kao i do tada. Često ga je bilo vidjeti kako se vozi gradom na biciklu (nije imao vozačku dozvolu i mislim da ju nije ni htio imati), sjedi i slika uz Rajnu, koja mu je postala surogat za Dunav, ili jednostavno priča s poznanicima i prijateljima.
U Speyeru je ostao do kraja svog života, ali Hrvatsku i Vukovar nije nikada zaboravio. Tako se u Dubrovniku prigodom Dana branitelja grada Dubrovnika 2010. otvara njegova izložba Sjećanja na Vukovar, a Hrvatski dom Vukovar u okviru programa obilježavanja Dana grada Vukovara 2012. organizira izložbu njegovih slika i predstavljanje monografije Eskaviljo – slikar prekratkih ruku autora Dimitrija E. Panfilova.
Danas nas je napustio sjajan umjetnik, čovjek velike duše i srca.
Znao je reći:
Žao mi je što nemam duže ruke da mogu zagrliti cijeli svijet.
To je Eska!
