Novinar: Antun Petračić
Grad Petrinja ima svoju izvornu, “pravu“, najupućeniju i najzapaženiju umjetnicu naivnog slikarstva iz tzv. hlebinske škole.
To je Dragica Smičibrada Dujnić, rođena u Petrinji 1949., a slikarskog zanata posebne vrijednosti, stila, karakteristike, izričaja i tradicije naučenog na pravom mjestu usred Podravine. U Hlebinama, središtu hrvatske naive, pohađala je stručnu poduku stvaranja na staklu kod pokojnog naivnog slikara Dragana Gažija, a sada joj traje, sve do 12. travnja u njenom rodnom gradu samostalna izložba. Nazvana je „Zarobljena sjećanja“, a obilježava se 50 godina neprofesionalnog bavljenja ovom umjetnosti.
–Njeno slikarstvo najviše fascinira preciznošću i bogatstvom detalja. Slike treba pažljivo promatrati, upravo otkrivati fine detalje, kao što su ptičice u granju, trčkino gnijezdo u travi sa sićušnim jajima, šaku–baku kako puzi, bezbrojne cvjetne krunice. To je slikarstvo nastalo iz velike ljubavi autorice prema prirodi. Ona tu ljubav nosi iz djetinjstva koje je provela u voćnjacima i vinogradima po petrinjskim brežuljcima – u katalogu izložbe je prosudba pokojnog akademskog slikara Branka Čačića.
Na bogatstvo detalja ukazuje i dr. Boris Vrga u svome tekstu s izložbe koju je autorica u Petrinji imala u travnju 1998.
–Krajolik napučen ljudima, životinjama, pticama i drugim bićima, stvarima, radne i životne aktivnosti ljudi, te žanr scene iz svakodnevnog seoskog života, izmjene godišnjih doba i atmosferske promjene u prirodi, u središtu su njenog stvaralačkog interesa, tako da čine glavne motive izloženih slika – napisao je tada poznati kolekcionar slikarstva i teoretičar umjetnosti B. Vrga.
Iste ovakve prosudbe vrijede i za kasnije stvaralaštvo autorice, sve do sadašnje izložbe.
Dok je dio ratnog progonstva provela u Švicarskoj, samostalno je desetak puta izlagala u više tamošnjih galerijama i u susjednoj Italiji, kasnije po Sloveniji, u Pločama i Dubrovniku, a zajedničke izložbe na čak 50-tak mjesto po Europi i Hrvatskoj.
Zadnja samostalna prije 25 godina u Petrinji bila joj je u ovo isto vrijeme u sada od potresa uništenoj Galeriji Krsto Hegedušić, a nova samostalna ovomjesečna u tijeku je u Galeriji 12. domobranke pukovnije Udruge ratni veterani, veterani Domovinskog rata Grada Petrinje na bivšem željezničkom kolodvoru u Ulici Ivana Mažuranića.
-Dugo je godina prošlo i sretna sam da opet mogu svojoj Petrinji pokazati jako puno radova posuđenih iz privatnih zbirki mojih prijatelja, pa i najstariji rad, Crveno nebo, iz 1970. godine. Sve svoje motive imam stalno u glavi, ne zaboravljam kako smo nekad išli na polje s roditeljima, što smo radili, kako su ti starinski strojevi izgledali, to je sve zapamćeno. Zato sam izložbi i dala naziv „Zarobljena sjećanja“… Na staklu se radi sve obrnuto: slika se s ove strane, a gleda se s druge strane, kao u ogledalu. Na slike se i potpisujem naopako, ali i u tome sam se već ispraksirala… Svi moji radovi nastaju u kuhinji, za običnim kuhinjskim stolom pored pećice. Na njoj kuham ručak i istovremeno slikam – odakle, kako i gdje nastaju njeni uradci otkrila je autorica izložbe.
Svečanost otvorenja protekla je uz natiskanu masu odraslih, mladih i djece iz svih predjela grada, rođaka, prijatelja, susjeda i znanaca, s puno čestitanja, buketa cvijeća, nakrcanih tanjura prefinim kućnim kolačima i slasticama, narescima češnjovki i špeka, raznovrsnim sirevima, uz domaće žestice, u veselju i radosti zbog novog Dragičinog postignuća.
U ime organizatora iz Hrvatskog doma sa životopisom slikarice-naive istupila je Ana Lipovac, u odori iz daleke prošlosti i po liku Nikole Tesle o svojoj ujni i vlastitim sjećanjima na nju i Petrinju iz ranog djetinjstva sjetio se Boris Šušnjar, licencirani turistički vodič po Zagrebu, a skriveni talent mamine sklonosti poeziji, recitiranjem jedne pjesme pokazao je njen sin Matej.
Za ovo vrijeme Velikog tjedna pred Uskrs, Dragica Smičibrada Dujnić pripremila je dovoljno oslikanih unikatnih malih, srednjih i velikih drvenih pisanica i drvenih srdaca, ukrašenih tikvica i drugih prikladnih poklona, a od ukupno 40 izloženih ulja na staklu, platnu i kartonu, te sitotisku, njih je polovica na prodaju. Svi posuđeni radovi za uvid javnosti iz privatnih zbirki bit će vraćeni vlasnicima, a jedna je iznimka.
Izložba ‘Zarobljena sjećanja’ Dragice Smičibrada Dujnić – stucka “Vijala se bijela loza…”
Unikatno izložena, jedinstvena, velika šarena keramička stucka s natpisom “Vijala se bijela loza…” – nije za prodaju. Ona je izložbeni uzorak samo za gledanje, pohvaljivanje i divljenje, a nakon 12. travnja u dom će gore potpisanog novinara. Nova stucka iz 2023. godine zamjenjuje onu jednake veličine i slično oslikane, a poklonjenu ovom novinaru 1998. Godinama je „starila“ i opstala, predstavljala dragu i vrijednu uspomenu, uvijek na pogledu i dohvatu, a na žalost, podzemna sila srušila je iz vitrine i razlomila u razornom potresu iz podneva onog nesretnog utorka 29. prosinca 2020. Dva najveća ostatka stare oslikane gline sada su postavljena uz novi suvenir, a sva tri dijela opet će u Dugu ulicu na novo čuvanje i daljnje trajno očuvanje.
Hvala draga Dragice, na ovom drugom, zamjenskom, dragom vrijednom daru, kao što sam rekao na otvorenju Tvoje izložbe, a slično napisao i u spomen-knjigu.
