Doktor Živago (ruski Доктор Живаго) je roman ruskog pisca Borisa Pasternaka. Dobio je ime po svome protagonistu Juriju Živagu – liječniku i pjesniku. Riječ “živago” dijeli svoj korijen s ruskom riječi za život (жизнь). Život je, ujedeno, jedna od najvećih i najvažnijih tema ovog romana. U njemu je ispričana priča o čovjeku koji je razapet između dvije žene. Radnja je većim djelom smještena u pozadini Ruske revolucije, te kasnije tijekom ruskog građanskog rata koji je trajao od 1918. do 1922. godine. Doktor Živago je jedan od najpoznatijih političkih romana 20. stoljeća.
Iako sadrži dijelove koji su napisani 1910-ih i 1920-ih, Doktor Živago nije završen sve do 1956. godine. Nakon što ga je dao na uvid za publikaciju novinama “Novi mir” odbili su ga objaviti zbog Pasternakovih političkih stajališta koja nisu bila korektna u očima Sovjetskih autoriteta. Naime, autor ovog romana, kao i sam glavni lik, Doktor Živago, se više brinuo o dobrobiti pojedinca nego o dobrobiti društva, zbog čega su Sovjetski cenzori ovo djelo proglasili antimarksističkim. 1957. godine je talijanski izdavač Giangiacomo Feltrinelli prokrijumčario rukopis romana iz SSSR-a, te ga simultano objavio u dva izdanja, prvo na ruskom i drugo na talijanskom jeziku u svojoj izdavačkoj kući Feltrinelli u Milanu, u Italiji. Sljedeće je godine objavljen i na engleskom (s ruskog su ga preveli Ehud Harari i Max Hayward), a nakon toga još na ukupno osamnaest različitih jezika. Za objavljivanje ovog romana na toliko jezika i u toliko izdanja je dobrim dijelom odgovorna i činjenica da je njegovom piscu Borisu Pasternaku dodijeljena Nobelova nagrada za književnost 1958. godine. Nakon što je Sovjetska vlast saznala kako je Pasternak odabran za osobu kojoj će se dodijeliti Nobelova nagrada zatražila je od Švedske akademije da mu je ne dodijele. No, nakon što im to nije uspjelo Sovjetske vlasti su navele samog pisca da odbije nagradu kako bi spriječile domaći skandal. Boris Pasternak je umro 30. svibnja 1960. godine prirodnom smrću. Roman “Doktor Živago” je u Sovjetskom Savezu konačno objavljen 1988. godine i to na stranicama novina “Novi mir” iako su već i ranije postojala neka privatna izdanja ovog romana.
Najpoznatija filmska adaptacija romana je ona iz 1965. godine čiji je redatelj David Lean, dok su glavni protagonisti egipatski glumac Omar Sharif kao doktor Živago, engleska glumica Julie Christie kao Lara, Geraldine Chaplin kao Tonja i Alec Guinness kao Jevgraf. Film je doživio veliki komercijalni uspjeh i osvojio pet Oscara, no filmska kritika za njega nije imala baš puno lijepih riječi.
Maurice Jarre je za originalnu filmsku glazbu pored Oscara ovjenčan slavom koju je naslovna skladba: Larina tema priskrbila filmu te s vremenom postala njegov prepoznatljivi zaštitni znak, poznatiji i od filma samog.
Iako je Leanov film ostao vjeran radnji romana opisi nekoliko likova i događaja su primjetno drugačiji u odnosu na sam roman. Jedina trenutno dostupna slobodna verzija filma iz 1965. je ova s Internet arhive za španjolsko govorno područje:
