Dan Umjetničkog paviljona u Zagrebu ove godine obilježava se dvama predavanjima 14. i 15. prosinca u 18 sati u Galeriji AMZ, Ulica Pavla Hatza 6, uz prodaju kataloških izdanja Paviljona i suvenira po slavljeničkom popustu, od 16 do 20 sati.
U srijedu, 14. prosinca u predavanju “Politika i umjetnost u fin-de-siècle Hrvatskoj: Umjetnički paviljon od bana Khuen-Héderváryja do Prvoga svjetskog rata”, dr.sc. Dragan Damjanović govorit će o povijesti izgradnje i opremanju paviljona najprije u Budimpešti pa potom u Zagrebu te o prvim desetljećima njegova djelovanja, od prve izložbe Hrvatski salon 1898. do početka Prvog svjetskog rata. Povijest paviljona kontekstualizirat će sa zbivanjima na polju političke i kulturne povijesti Hrvatske toga razdoblja.
U četvrtak, 15.12. 2022. dr.sc. Helena Stublić će u predavanju “Muzeji i kulturna baština u svjetlu feminističkih i rodnih tema” potražit odgovore na pitanja na koji način i kojim alatima baštinske institucije poput muzeja mogu odgovoriti na imperativ svoga djelovanja: osim zaštite baštine kao takve, biti mjesto generiranja pozitivnih promjena, mjesto dijaloga i slobode.
Ova predavanja koja obilježavaju 124 godine kontinuirane izložbene djelatnosti Umjetničkog paviljona u Zagrebu, ujedno zacrtavaju obrise njegove programske koncepcije usmjerene ka propitivanju i istraživanju vlastitih temelja i povijesnoumjetničkih znanja, stvaranju znanja, poticanju kritičke refleksije te, u konačnici, sudjelovanju u izgradnji solidarnog, uključivog i humanog društva.
14. 12. 2022. u 18 sati
dr. sc Dragan Damjanović: Politika i umjetnost u fin-de-siècle Hrvatskoj: Umjetnički paviljon od bana Khuen-Héderváryja do Prvoga svjetskog rata
Umjetnički paviljon u Zagrebu ubraja se ne samo u najvažnije spomenike fin-de-siècle arhitekture Hrvatske već i cijele Austro-Ugarske Monarhije. Neobarokno-secesijska izložbena palača reprezentativnošću svoga arhitektonskog rješenja svjedoči o kratkotrajnom gospodarskom i kulturnom prosperitetu Hrvatske u politički burnim vremenima banovanja Károlya Dragutina Khuen-Héderváryja.
Izgradnja paviljona vezana je uz hrvatski nastup na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. Na inicijativu Vlahe Bukovca, Ise Kršnjavog i Ive Mallina Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija podignula je poseban paviljon za izložbu umjetnina i historičkih spomenika prema projektu mađarskih arhitekata Flórisa Korba i Kálmána Giergla. Još prije njegova podizanja bilo je odlučeno da se nakon završetka izložbe prenese u Zagreb te da služi kao umjetnički paviljon. Zajedničkim nastojanjima hrvatske vlade i zagrebačkog Gradskog poglavarstva dijelovi konstrukcije paviljona dopremljeni su u Zagreb krajem 1896., nakon čega je bečkim arhitektima Ferdinandu Fellneru i Hermannu Helmeru povjerena izrada projekta za njegovu ponovnu gradnju. Time su arhitekti i iz istočnoga i iz zapadnoga dijela Austro-Ugarske Monarhije, iz obje njezine glavne prijestolnice, Beča i Budimpešte, sudjelovali u realizaciji ove građevine, što predstavlja iznimnu rijetkost i što je i doprinijelo specifičnosti stilskoga rješenja paviljona.
U ovom izlaganju govorit će se o povijesti izgradnje i opremanju paviljona najprije u Budimpešti pa potom u Zagrebu te o prvim desetljećima njegova djelovanja, od izložbe Hrvatskog salona 1898. godine do početka Prvog svjetskog rata. Povijest paviljona kontekstualizirat će se sa zbivanjima na polju političke i kulturne povijesti Hrvatske toga razdoblja.
Dragan Damjanović (Osijek 1978.) Redoviti je profesor i predstojnik Katedre za modernu umjetnost i vizualne komunikacije na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Posebno područje njegova znanstvena interesa predstavlja povijest arhitekture te slikarstva i skulpture od kraja 18. do sredine 20. stoljeća. S toga je područja do sada objavio 19 knjiga, te više od stotinu znanstvenih članaka u domaćim i međunarodnim znanstvenim časopisima kao i niz poglavlja u knjigama. Članke je objavio u uglednim međunarodnim časopisima: Journal of the Society of Architectural Historians, Zeitschrift für Kunstgeschichte, Centropa, Architectura – Zeitschrift für Geschichte der Baukunst, Umění/Art, Acta Historiae Artium, Urban Design International, itd. Autor je i suautor niza izložbi: Bečka akademija likovnih umjetnosti i hrvatska arhitektura historicizma (Gliptoteka HAZU, Zagreb, 2011.), Herman Bollé – graditelj hrvatske metropole (Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb, 2015.), Otto Wagner i hrvatska arhitektura (Veleposlanstvo RH u Beču, Muzej 3. bečkog okruga, 2018. – 2019.), Ars et Virtus Hrvatska-Mađarska. 800 godina zajedničke kulturne baštine (Galerija Klovićevi dvori, Zagreb 2020.). Trenutno je voditelj projekta Hrvatske zaklade za znanost Umjetnost i država u Hrvatskoj od prosvjetiteljstva do danas (od 2018.). te projekta Sveučilišta u Zagrebu Oblikovanje (post)modernog života (od 2022.). Za svoj je znanstveni rad do sada dobio niz nagrada: Državnu nagradu za znanost 2005., Povelju Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske 2014. i 2019., Nagradu Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske 2021., Godišnju nagradu Filozofskog fakulteta 2014., i posebno priznanje Filozofskog fakulteta 2021., Nagradu Grada Zagreba 2015. i Nagradu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti za najviša znanstvena i umjetnička dostignuća u Republici Hrvatskoj za 2015. godinu za područje likovnih umjetnosti.
15. 12. 2022. u 18 sati
dr.sc. Helena Stublić: Muzeji i kulturna baština u svjetlu feminističkih i rodnih tema
Već smo dobrano zašli u 21. stoljeće, a svijet u kojem živimo i dalje je duboko raslojen, podijeljen i „raznolik“ u svojim društvenim pojavnostima i procesima kojih smo svjedoci. Puno je pomaka napravljeno u smjeru oblikovanja ravnopravnijeg, inkluzivnijeg i pravednijeg društva. No, nedavni veliki zamah kontra revolucija i jačanja desnice produkt su vremena u kojem živimo i koji zahtjeva sustavan i dobro organiziran strateški otpor. Kakva je uloga kulturne baštine, a slijedom toga i baštinskih institucija poput muzeja, odnosno kakva bi ona morala biti, u okviru iznesenih društvenih kretanja, pitanje je koje se sve češće poteže u stručnim i znanstvenim muzeološkim krugovima. Jesu li muzeji današnjice mjesta koja mogu i trebaju odgovoriti na izazove svijeta u kojem živimo? Pitanje je retoričko, a modeli i metode novog muzejskog djelovanja i rada tek se razvijaju.
Feminističke i rodne teorije i prakse djeluju kao odličan model i imaju kapacitet pružiti novu perspektivu u muzejima i drugim baštinskim institucijama. Imperativ njihovog rada, osim zaštite baštine kao takve, jest odnos prema zajednici i društvu kojima služe, kao mjesta generiranja pozitivnih promjena, dakle mjesta dijaloga i slobode. Ipak, institucionalna ograničenja i razne kulturne i ostale politike mogu u ovom procesu imati značajnu ulogu. No, je li to uloga na koju muzeji, ako žele biti iskreni prema sebi i društvu u kojem djeluju, moraju pristati?
Helena Stublić rođena je u Zagrebu gdje završava osnovnu školu i opću gimnaziju. Od 2002. godine studira na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na dvopredmetnom studiju povijesti umjetnosti i informacijskih znanosti, smjer muzeologija gdje je i diplomirala 2008. godine.
Od listopada 2008. zaposlena je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu na Odsjeku za informacijske i komunikacijske znanosti (Katedra za muzeologiju) kao znanstvena novakinja – asistentica na projektu prof. Žarke Vujić „Istraživanje korisnika baštine“. U sklopu Poslijediplomskog doktorskog studija informacijskih i komunikacijskih znanosti obranila je doktorsku disertaciju pod naslovom „Interpretacijske strategije stalnih postava umjetničkih muzeja“ u rujnu 2014. godine. U lipnju 2017. godine izabrana je u znanstveno zvanje znanstvene suradnice u području društvenih znanosti, polje informacijske i komunikacijske znanosti. U listopadu 2018. godine izabrana je u znanstveno-nastavno zvanje docentice.
Na Preddiplomskom i diplomskom studiju informacijskih znanosti izvodi nastavu na kolegijima Uvod u muzeologiju, Osnove upravljanja muzejskim zbirkama, Osnove zaštite muzejskih zbirki, Zaštita knjižničnog i arhivskog gradiva, Zaštita muzejskih zbirki, Osnove baštinske komunikacije i Muzeologija i rodna perspektiva.
Sudjeluje na brojim stručnim skupovima i međunarodnim znanstvenim konferencijama. Od 2009. aktivna je članica Komiteta za muzeologiju (ICOFOM) Međunarodnog savjeta za muzeje (ICOM). U akad. god. 2016./2017. stekla je diplomu nakon završenog dvosemestralnog studijskog obrazovnog programa u Centru za ženske studije u Zagrebu sa završnim radom pod naslovom “Feminizam i muzeologija – teorija i praksa“.
Područje njenog znanstvenog interesa je teška i disonantna baština, rodna perspektiva u baštini te upotreba novih tehnologija u baštini.
