Autor: Aleksandar Olujić
U petak je, 8. 7. 2022. u umaškoj GRIN photo gallery otvorena izložba fotografija Daniela Pavlića u kojoj je autor istarskoj publici predstavio izbor radova iz svog ciklusa „Potresne kronike“.
Fotografije je Pavlić snimio tijekom svojeg humanitarnog rada na Baniji poslije razornog potresa 2020. i one, osim što predstavljaju izuzetno vrijedan dokumentaristički materijal, plijene svojom poetikom stradanja i emotivnim nabojem u kojem je izražena autorova empatija prema stradalnicima ali i prema cijelom ovom kraju.
Neposredno prije otvaranja izložbe, u Gradskoj knjižnici Umag je održana promocija Danielove knjige „Potresne kronike“. Knjiga je, kako joj samo ime kaže, kronika kojom autor ispovijeda ono što je doživio tijekom godinu dana u svojim humanitarnim aktivnostima, počevši od jutra 28. prosinca 2020. godine, odnosno od trenutka potresa, i predstavlja simbiozu fotografije i dnevničkih zapisa izuzetne umjetničke vrijednosti. Knjigu je razgovarajući s autorom publici predstavio Neven Ušumović.
DANIEL PAVLIĆ
POTRESNE KRONIKE
Promocija knjige i izložbe fotografija
“Za razliku od još uvijek raširene, preživjele prakse prezentiranja fotografija bez ikakvih dodatnih informacija, Daniel Pavlić uz svoje snimke iz ciklusa POTRESNE KRONIKE, obavezno prilaže i dodatne ”tagove”: to su detaljni tekstualni opisi s imenima njihovih protagonista, okolnostima koje je zatekao na terenu te točnim mjestom i datumom fotografiranja. Životno i emocionalno vezan uz Baniju (hrvatsku regiju teško pogođenu potresom 2021.), teritorij bez dostojne sadašnjosti i obeshrabrujuće budućnosti, Pavlić svoje faktografske komentare nerijetko proširuje izravnim kritikama kako lokalnih tako i državnih vlastodržaca zbog njihove neučinkovite strategije obnove od potresa i nebrige za ugrožene stanovnike. Primjerice, uz naslovnu fotografiju Isusa u paučini i krhotinama srušene zgrade, dodaje:
“ZABORAVLJENI I OD BOGA I OD VRAGA
Potres na Baniji otkrio je mnogo čega, pa i to da je taj kraj zanemaren od strane države već tridesetak godina. Tokom dijeljenja humanitarne pomoći, imao sam priliku ući u oštećene kuće pa sam tako vidio i stanja pojedinih kućanstava. Opće siromaštvo, te neulaganje u kuće posljedica su nezaposlenosti. Većina domaćinstava su socijalni slučajevi. Boraveći tako u jednoj drvenoj kući u selu Golubovac Divuški zadesilo me podrhtavanje tla. Ispred mene na zidu je visio suvenir tanjurić nekog jadranskog gradića i slika Isusa. U jednom momentu je tanjurić pao sa zida, te je nastala na očigled pukotina. Nisam istrčao van nego sam ugledao fotografiju koja mi vjerno opisuje stanje ove regije gdje je doslovno i Bog rekao laku noć!“
Fotografija: Banija, 2.1.2021. Golubovac Divuški
Sasvim je jasno da bi spomenuta fotografija, bez dodatnih informacija, svojim vizualnim intenzitetom svakom senzibilnom promatraču i sama izravno prenijela autorovu empatiju, razočaranje, nevjericu, bijes ili kakav drugi humani osjećaj vezan uz pogled na prizore patnje i nesreće. No Pavlićeva potreba da intenzivira aktualne probleme do stanja kontinuirane frustracije i opće glavobolje, natjerala ga je da napiše i istoimenu knjigu (čija je promocija u Gradskoj knjižnici Umag, prethodila otvorenju ove izložbe) kako bi detaljno, s najrazličitijih aspekata, za vijeke vjekova obrazložio trenutne okolnosti svog teritorija, svoje sudbine…
Stilskim čistuncima zasigurno neće odgovarati Pavlićevo neprestano balansiranje između informativnog, žurnalističkog opisivanja stanja, ljudi i događaja, insertiranih esejističkih pasaža i kolokvijalnih, autentičnih uličnih monologa i dijaloga kojima knjizi utiskuje lokalni pečat. No takve su mu i fotografije na kojima se smjenjuju ruševine uznemirujućeg izgleda, krhotine nečijih bivših domova, tvrdoglavi individualni pokušaji njihove obnove, dirljivi portreti stanovnika čiji su dani već odbrojeni ili vizualne skice bojažljivih dječjih pogleda u nepoznato. Tragedija poput potresa ima toliko svojih raznolikih pojavnosti koliko i načina kojima ih Daniel Pavlić nastoji otrgnuti od neizbježnog zaborava…
POTRESNE KRONIKE nisu za svakodnevno korištenje. Preporučila bih suosjećajnom čitatelju ili promatraču da ih koristi krajnje odgovorno: oporavak je težak, ako ne i nemoguć… ”
Maja Briski
[Art Director, likovni kritičar, kustos, & nezavisni art producent]