Razgovarala: Sanja Beraković
Fotografije: Samir Kurtović
FOTOGRAFIRAJTE IZ GUŠTA JER FOTOGRAFIJA JE SJAJNA STVAR!
Stariji čitatelji se vjerojatno sjećaju da su nekada na trgovima i gradskim ulicama fotografske radnje bile česta pojava, uz bok krojačnicama za gospodu i dame, kavanama u kojima se mogao pojesti pristojan i jeftin obrok nekog autohtonog jela te drugim radnjama malih gradskih obrtnika koji su svojom vještinom i kreativnošću doprinosili da se dobar glas o tom gradu nadaleko čuje.
Obiteljska fotografija je tada bila česta i cijenjena uspomena, a upravo zahvaljujući kulturi takvog načina bilježenja obiteljske povijesti, mi danas imamo uvida u vlastitu rodoslovnu prošlost.
O tome kako danas fotografi doživljavaju grad, što je donijela digitalizacija i stvara li se fotografija i dalje s ljubavlju, razgovarala sam s poznatim osječkim fotografom Samirom Kurtagićem.
Tko je Samir Kurtagić?
Rođen sam u Osijeku 20.01.1974 g. Fotografijom se počinjem baviti 2014., po prestanku aktivnog bavljenja skateboardingom u kojemu sam bio dvadesetak godina, s kojim sam proputovao svijeta te odvozio velika natjecanja poput europskih i svjetskih prvenstava, a ujedno i pokrenuo i organizirao već svjetski poznati osječki sportski festival PANNONIAN CHALLANGE.
Je li fotografija vaš primarni interes? Živite li od nje?
Uz fotografiju, od koje i živim, tu je i PANNONIAN CHALLANGE. To je ono što danas čini moj život. Koliko sam bio zaljubljenik u skateboard i taj način života, toliko sam i zaljubljenik u fotografiju, a sjajno je spojiti toliki gušt jednog i drugog u dobru poslovnu priču!
Kakva je „fotografska scena“ u Osijeku?
Fotografska scena u gradu je fenomenalna, a poznato je da je tako od davno jer Osijek je iznjedrio sjajnih autora, što stare, što nove generacije, koji su vrlo cijenjeni. Od kada je digitalna fotografija prisutna, pojavljuje se sve veći broj odličnih autora jer je kao takva vrlo pristupačna i lakša za naučiti nego analogna.
Razlike i sličnosti profesionalnih i amaterskih fotografa?
Razlika između amatera i profesionalaca u fotografskom svijetu je ponešto drugačiji pojam nego u ostalim granama jer ima sjajnih amaterskih fotografa koji ne žive od fotografije, a stvaraju prekrasne stvari – tanka je nit između profesionalizma i amaterizma.
Je li Osijek „fotogeničan grad“ i koji su to najčešći motivi, oni koji „uvijek dobro ispadnu na fotki“?
Osijek je kao grad iznimno fotogeničan, što će potvrditi bilo koji fotograf koji ga je posjetio! Što zbog prizora stare gradske jezgre, nadaleko poznatog visećeg mosta, a nema fotografa koji ga nije zabilježio na sve moguće načine, do prekrasnih parkova, vizure grada s rijekom Dravom u jutra i sutone…
Koji su Vam najveći fotografski uspjesi?
Kao i svaki autor, tražim potvrdu da dobro radim i stvaram, jesam li na dobrom putu. Tomu služe natjecanja u fotografiji, odnosno, veliki svjetski saloni fotografije i razna manja natjecanja i natječaji, na kojima sam u ovih 18 godina odnio veliki broj priznanja, zlatnih, srebrnih i brončanih medalja te mnoštvo mojih fotografija koje su zaživjele u raznim tiskanim oblicima od jumbo plakata, knjiga itd…
Fotografski planovi u budućnosti?
Biti profesionalni fotograf znači puno raditi i živjeti od toga, no problem je što vam upravo takav život uzima jako puno vremena i gubi se onaj dio, da kažem – fotografiranja iz gušta – koji vas, ustvari, i najbolje izgrađuje. Ponosan sam na sebe jer, koliko god me posao stišće, uvijek nađem vremena za stvaranje iz gušta, a upravo me to drži zaljubljenikom u fotografiju, kao i na samim počecima. Smatram da je stvaranje iz ljubavi od presudne važnosti, stoga svakom fotografu to i preporučujem jer: fotografija je sjajna stvar!
