Autor: Drago Plečko
OVO JE MOJA OBJAVA OD 3. TRAVNJA
Izolacija ljudi na dulju stazu prijeti noćnim morama, depresijom, agresivnošću, nasiljem i ugrozom međuljudskih odnosa
COVID 19 JEST NOVI I OPASAN VIRUS PROTIV KOJEG ZA SADA IMAMO IZOLACIJU KAO NAJBOLJU OBRANU ALI MORAMO SE ZAŠTITI I – PSIHIČKI
Odmah nakon rata, socijalna psihologija dobiva na zamahu i počinju prvi eksperimenti iz kojih će kasnije izroniti nevjerojatne varijacije u sklopu raznoraznih reality showova. Pravi pionir ovih istraživanja je Dr Phillip Zimbardo sa Sveučilišta Stanford koji 1971. godine izvodi pokus sa 24 studenta dragovoljca koje smještaju u podrume učilišta, na dva tjedna. Stvara se simulacija izolacije i po prvi su puta normalni ljudi izloženi gotovo zatvorskom režimu. Da bi se vidjelo kako podnose iznenadni pritisak kakvom su izloženi robijaši u kaznionama u kojima se također javlja sve više nasilja. Naprasno se eksperiment prekida nakon svega šest dana!
Razlog je upozoravajući: sudionici su se previše uživjeli u svoje ulogu što ih je u konačnici moglo ugroziti. Naravno, tijek cijelog pokusa snimala je skrivena kamera.
Zimbardo kasnije sudjeluje u reality showu nazvanom “The Human ZOO” (“Ljudski zoološki vrt”), kao znanstveni savjetnik. Sve se odigravalo u Velikoj Britaniji a u izolaciju je stavljena grupa od 12 sudionika koji su svakodnevno izvrgavani raznim izazovnim situacijama. Testirana je tzv. “psihologija krda”. Bilo je jasno da se ljudska ćud mijenja na neočekivani način kada je čovjeku nametnuto ograničenje kretanja. Na osnovu toga su kasnije kreirane voajersko-sadističke verzije takovih predstava i u nas.
Naša situacija je malo drukčija ali opravdano upozoravanje kvarteta Beroš-Markotić-Božinović-Capak da se držimo strpljivo pravila na našu psihu svakodnevno na razini podsvijesti pojačava pritisak i potiče strahove, manijakalno čitanje mogućih i nemogućih teorija zavjere, egzistencijalnu paniku ali i depresiju.
Sve je to u svojim radovima predvidio Zimbardo!
Pred mnogo godina sam provodio 6-8 sati dnevno u meditaciji u tibetanskim samostanima. U vrijeme vizualiziranje Bijele Tare nije bilo napetosti niti nelagode. Naprosto sam odrvenio, valjda zbog spuštanja bazalnog metabolizma a povremeno sam doživljavao i ekstatična stanje. Ali…
U pauzama kada sam pijuckao crni čaj s maslacem i soli i šetao prirodom primjetio sam da me nešto strahovito iritira. Tišina. Nisam čuo ni ptice, ni vjetra, nikakovih vozila nije bilo kilometrima od lamaserije a seljaci iz obližnjeg sela se nisu često uspinjali na vrh gdje sam se nalazio. Ta tišina je postala ubitačna tako da sam počeo razumijevati koliko je zapravo vremena i napora potrebno da se čovjek nauči na ovakav režim života. Čim sam se vratio u svoju ćelijicu počeo sam zvoniti malim tibetanskim zvoncem i lupkati činelicama. Čak i razgovarati sam sa sobom ili na glas čitati tekstove. Kriza je počela popuštati.
Savjet. Uvijek čujte neki zvuk. Spacijalna i vizualna deprivacija nije toliko ubitačna ko zvučna. Razgovarajte, slušajte TV, radio, glazbu, šumove prirode, fijuk vjetra. Kada šećete cijelo vrijeme budite svjesni vanjskih zvukova.
Ono što sam također shvatio u tim vremenima maratonskog meditiranja jest da bez obzira koliko nam bilo udobno sjediti i ležati moramo se kretati. Kako bismo izbjegli depresiju i druge posljedice trebamo hodati tek toliko da se malo zadišemo. Dnevno 20-30 minuta, dakako na socijalnoj udaljenosti. Po mogućnosti i s maskom. Tako se luče endorfini koji opuštaju napetost.
Treba promatrati rane znakove depresivnih stanja uslijed izoliranosti. Kod mene su se počele tada javljati noćne more, snovi kojih sam se sjećao vrlo jasno i uvijek su sadržavali neku simboličnu poruku. Što su jeziviji bili poruka je bila jasnija.
Pojava štakora u snovima me zastrašivala dok kasnije nisam vidio da je C.G. Jung to pojasnio kao poruku nesvjesnog koja znači „izdržati“ („endurance“). Ako je u pitanju životinja treba dobro razmisliti koje su najvažnije karakteristike te vrste. I shvatiti što nam poručuje.
Podsvjesne poruke u ekstremnim situacijama su posebno vrijedne i duboke. U jednom sam snu padao u ponor i držao se za zlatno uže. Nisam ga nikako mogao ispustiti iz ruke. Tek ću kasnije shvatiti što se događalo u dubinama moje psihe. Uvijek se treba sjetiti jedne važne stvari – svi ljudski likovi koji se u snu pojavljuju ste vi sami! Različiti, ponekad skriveni, dijelovi vaše vlastite ličnosti.
Tibetanci imaju posebnu doktrinu koja govori o „suosjećanju sa svim bićima koja osjećaju“. Trebalo mi je dugo vremena da shvatim jednu komponentu toga.
U trenucima osame i prijeteće depresije razmislite da li možete razumjeti ili žaliti ljude koje ste do jučer osuđivali zbog njihovih postupaka. Na Zapadu postoji slična doktrina opraštanja no ova se razlikuje za jednu nijansu jer ne govori o opraštanju već razumijevanju, suosjećanju. Zapadna varijanta te lamaističke tehnike jest pola sata razmatranja dnevno, s pitanjima: da li sam ovoj osobi zamjerio nešto što nisam trebao? Da li ljudi čiji način života mrzim to rade s nekim razlogom, zbog životnih okolnosti? Da li mogu suosjećati s ljudima čije životne vrijednosti ne dijelim? Takva introspekcija može odagnati depresiju.
Tek kada mi je jedan lama skratio muke pojasnivši to moje zlatno uže kao nemogućnost da se odreknem svojih predrasuda sam shvatio da to samovanje predstavlja sjajnu šansu da, umjesto da zapadnemo u depresiju – upoznamo sebe.
Konačno, upijte što više svjetla dnevno. Zbog melatonina koji također igra važnu ulogu u psihičkoj ravnoteži i spavanju.
Napomena:
Stavovi i mišljenja izneseni u članku osobni su stavovi i mišljenja autora i ne predstavljaju nužno službeni stav redakcije.
