Autor: Aleksandar Olujić
Sinoć je ovaj svijet napustio Kirk Douglas.
Rođen je 9. prosinca 1916. u Amsterdamu, malom gradu u državi New York, kao Issur Danielovitch u obitelji židovskih imigranata iz carske Rusije. Njegov stric koji je prije njegovih roditelja imigrirao u SAD služio se prezimenom Demsky koje je preuzela i Issurova obitelj pa je on odrastao kao Izzy Demsky. Ime je službeno promijenio u Kirk Douglas prije nego li će stupiti u vojsku početkom II. svjetskog rata.
Odrastao je, zajedno sa svojih šest sestara, u velikom siromaštvu. Otac mu se bavio sakupljanjem i prodajom otpada. Kasnije će, u svojoj autobiografiji The Ragman’s Son (1988.), napisati:
Moj otac, koji je u Rusiji bio konjski trgovac, u Americi je bio kramar, bavio se trgovinom starim krpama, metalom i drugim otpadom za sitniš. Biti kramar značilo je, čak i u najsiromašnijem dijelu grada (u kojem su živjeli) gdje su se sve obitelji borile da prežive, biti sasvim dolje na društvenoj ljestvici. A ja sam bio kramarov sin.
Kako bi pomogao obitelji od malih nogu je radio svakakve poslove, njih 40-tak prije nego li je postao glumac. Iako obitelj nije imala sredstava, zahvaljujući stipendiji za hrvanje i zajmu za školovanje upisuje studij kemije i engleske literature na St. Lawrence University gdje diplomira 1939. godine. Zajam je vraćao radeći kao domar i vrtlar, a jedno je ljeto zarađivao i hrvanjem po ljetnim sajmovima. Nakon diplomiranja na Univerzitetu upisuje se na American Academy of Dramatic Arts u New Yorku koja mu dodjeljuje specijalnu stipendiju. No, da bi preživio još je radio kao perač posuđa i konobar.
Odmah po ulasku SAD-a u rat 1941. priključuje se mornarici i služi na brodu za lov na podmornice sve do 1944. kada je otpušten zbog ozljede. Nakon završetka rata vraća se u New York i radi u kazalištu i na radiju snimajući reklame i glumeći u radio dramama. Prekretnicu u životu donijela mu je uloga u kazališnom komadu Kiss and Tell, nakon koje dobiva brojne ponude.
Prvi filmski angažman (1946.) zahvaljuje svojoj prijateljici Lauren Bacall koja ga je preporučila producentu za ulogu u The Strange Love of Martha Ivers. Njegova osobnost, talent i ono nešto zaiskrilo je na platnu i od tog trenutka njegova karijera je krenula uzlaznom putanjom. Samo tri godine kasnije Kirk će po prvi puta biti nominiran za Oscara, za ulogu u filmu Champion. Neće ga dobiti, kao što ga nije dobio za The Bad and the Beatiful (1952.), niti za Lust for Life (1956.). Svojeg jedinog Oscara (i to počasnog) dobit će 1996. za njegovih 50 godina kao kreativne i moralne snage u filmskoj zajednici.
I’m son of the bitch – napisao je u svojoj autobiografiji opisujući svoj težak karakter i naglu narav. Kako je govorio, zbog teškog djetinstva, odrastanja u siromaštvu i oca alkoholičara osjećao je gnjev koji se nakupljao u njemu, ali koji je bio i pokretač u njegovom životu. Uvijek svoj, za vrijeme antikomunističke kampanje senatora Jamesa McCarthyja nije se bojao otvoreno stati na stranu optuženih kolega.
Kirk Douglas bio je veliki filantrop. Donirao je značajna sredstva brojnim školama, medicinskim ustanovama, neprofitnim organizacijama. Tako su između ostalog on i njegova supruga Anne financirali obnovu igrališta 400 javnih škola u Los Angelesu, osnovali Anne Douglas Center for Homeless Women također u Los Angelesu i Anne Douglas Childhood Center pri židovskom centru Sinai Temple u Westwoodu, donirali sredstva za Dječjoj bolnici Los Angelesa kao i ustanovi za liječenje Alzheimerove bolesti u Woodland Hillsu, te za izgradnju više igrališta i Aish World Centra u Jeruzalemu.
Kada se spomene Kirk Douglas prvo što mi padne napamet je njegova uloga Vincenta van Gogha u filmu Lust for Life. Ja kad pomislim na van Gogha vidim Kirka, toliko me se dojmio. I nikada neću razumjeti kako su ga mogli preskočiti prilikom dodjele zlatnog kipića 1957. godine. No, to je dodjela Oscara. Ne dobivaju ga uvijek oni koji su zaslužili, ili se možda netko od vas sjeća da je te godine Oscara dobio Yul Briner za ulogu u filmu Kralj i ja?
Odlaskom Kirka Douglasa napustio nas je posljednji velikan zlatnog doba Hollywooda.
