Autor: Aleksandar Olujić
U nedjelju je u Kerempuhu premijerno izvedena crna komedija Hriste Bojčeva „Pukovnik ptica“ u režiji Vinka Brešana.
Ova britka satira najpoznatije je djelo bugarskog pisca i dramatičara Hriste Bojčeva za koju je 1997. dobio nagradu British Council International Playwriting Award. Drama govori o grupi luđaka zatvorenih u ludnicu negdje u balkanskom bespuću, okruženu šumom i bez žive duše u blizini. Napušteni od svih, njih nekolicina ostavljenih usred ničega – čeka. Koga ili što, ni njima nije jasno. U tu i takvu „ustanovu“ dolazi novi liječnik, ali onaj koji bi se trebao brinuti o bolesnicima i sam ima veliki problem, a to je ovisnost.
Njihovu svakodnevicu, dane bez hrane, grijanja i lijekova u kojima im je osim kreveta ostao još samo pokvaren televizor bez zvuka na kojemu gledaju vijesti što ih s usana voditelja čita Hačo, prekida pronalazak paketa, kartonske kutije s oznakom UN-a i prikvačenim padobranom koji je netko greškom bacio tu a ne u okupirane zone. Ovaj paket (poslije pronalaze i druge pakete) je pun uniformi koje oblače i sve odjednom kreće drugim pravcem. Do tada katatonični shizofreničar pretvara se u autoritativnog časnika, pukovnika Fetisova, koji postrojava ostale, uvodi vojnički red, izdaje komande, kuje planove… Predvođeni pukovnikom Fetisovom oni odjednom pronalaze smisao u svojim životima, proglašavaju sebe za vojnu jedinicu UN, a bolnicu (samostan) za nezavisni europski teritorij na Balkanu i traže način uspostavljanja kontakta sa europskim administrativnim strukturama, te pošto ne vide drugog načina odluče poslati poruku po pticama. Na kraju, tumačeći oznake na ornitološkom prstenu kao poruku koju su čekali, kreću pješice prema Strasbourgu.
Ludnica iz „Pukovnika ptice“ je bez sumnje snažna metafora ne samo jedne, već praktično svih zemalja ovog dijela svijeta. Shizofreni pukovnik je vođa kojeg se bez pogovora slijedi, a luđaci su svi oni što su marginalizirani i izdvojeni iz onoga što zovemo Europom, grupe bogatih i razvijenih zemalja udruženih u zajednicu koja svima odavde predstavlja (ili je predstavljala) nedosanjani san, obećanu zemlju kojom teče med i mlijeko, cilj kojem se stremi i društvo u kojem se želi biti pod svaku cijenu. Osnova smisla bivanja na ovim prostorima bila je, i ostala, ulazak u EU, čime bi se u našim tlapnjama valjda riješili svi problemi. No, to je, da parafraziram Balaševića, divan ali nemoguć plan.
Na kraju balade će neki, kao što je uspjelo i luđacima iz priče, nekako domoći se Europe i odande će poručiti svojima koji su ostali da se više ne namjeravaju vratiti. Isto onako kao što je Rom Daut Šukrijev na kraju komada poručio svojoj ženi i djeci:
Za novu godinu ću vam poslati razglednicu, da se deca obraduju. Oni su, sigurno, već odrasli… Oprosti, zaboravih da upitam da li imaju novog tatu? Ako se neki tata pojavi, uzimaj jer, bez oca se ne živi – to mi je već jasno. Mi se ovde ne predajemo. Održavamo visoki bojni duh i svaki dan u četiri popodne izvodimo strojevu obuku. Ljubim vas i volim. – (‘Pukovnik ptica’, prijevod: Blagoje Nikolić)
Izvedba iz „Pukovnika ptice“ u Kerempuhu impresionira odličnim glumačkim ostvarenjima, pogotovo Dražena Čučeka kao Fetisova i Vilima Matule kao Dauta. Ali i ostatak glumačke postave zaslužuje sve pohvale za svoje izvedbe. Brešan je očito našao recept kojim je omogućio glumcima da pokažu svoju kreativnost.
Što se tiče poruka koje drama nosi, kao i pitanja njene aktualnosti, mislim da je najbolji odgovor na to dao sam autor:
Ljudski duh je isti svuda po svijetu, svaki čovjek ima iste potrebe kao i svako drugi. Iza Becketta pisca je čovjek, iza Shakespearea pisca čovjek Shakespeare, a iza mog lika Šukrijeva opet čovjek… Taj ubogi Rom Šukrijev, i on čeka Godota. – (Iz intervjua Bojčeva BH Danima 2002.)
Hristo Bojčev rođen je 1950. u sjevernoj Bugarskoj, diplomirani je inženjer strojarstva i prije nego je počeo baviti se kazalištem i pisati, radio je kao tehnički direktor i direktor tvornice. Jedan posjet kazalištu 1984. promijenio je njegov život. Fasciniran doživljenim, iste godine piše svoju prvu dramu „Ta stvar“ koja odmah biva postavljena na scenu, a slijedeće godine upisuje Nacionalnu akademiju za kazališnu i filmsku umjetnost. 1989. godine diplomira na Akademiji i biva proglašen piscem godine u Bugarskoj, gdje se tada njegova djela izvode na 40 pozornica. Na temelju njegove prve drame snima se film, premijerno prikazan 1990., te počinje sudjelovati u poznatom TV show-u kao politički satiričar, da bi se 1996. kandidirao na bugarskim predsjedničkim izborima kao nezavisni kandidat. Usprkos (ili možda baš zato) tome što je od toga napravio politički teatar, s potporom 2 posto birača uspijeva ući u drugi krug izbora.
Dobitnik je više prestižnih nagrade, sudjelovao je na svim važnim festivalima (Festival d’Avignon, Bonner Biennale, Wiesbaden Biennale, Zlatna maska Moskva…). predsjednik je Društva bugarskih dramskih pisaca, a njegova djela postavljena su u više od 40 država na 5 kontinenata i prevedena na više od 20 jezika.
Hristo Bojčev
‘PUKOVNIK PTICA’
Redatelj: Vinko Brešan
Dramaturginja: Željka Udovičić Pleština
Prevoditelj Borislav: Pavlovski
Kostimografkinja: Marita Ćopo
Scenograf: Dragutin Broz
Autor glazbe: Mate Matišić
Oblikovatelj svjetla: Aleksandar Mondecar
Igraju:
Doktor – Borko Perić
Fetisov – Dražen Čuček
Hačo – Nikša Butijer
Matej – Vedran Mlikota
Kiro – Marko Makovičić
Daud – Vilim Matula
Pepa – Branka Trlin
Jordan – Mate Matišić
