Autor: Aleksandar Olujić
Sutra, 17. prosinca 2019. u 20 sati, u ZKM-u gostuje Jugoslavensko dramsko pozorište Beograd s predstavom Lorenzaccio, francuskog romantičarskog dramatičara, pjesnika i romanopisca Alfreda de Musseta, u režiji Borisa Liješevića.
U vrijeme kada smo sa svih strana zasuti svim onim što bi trebalo, kao i onim što ne bi smjelo biti sastavni dio političke, u ovom slučaju još i predsjedničke, izborne kampanje, na pozornicu Zagrebačkog kazališta mladih stiže Lorenzaccio, kazališni komad radnje smještene u Firencu 16. stoljeća, čiji glavni lik je talijanski političar i pisac Lorenzo (Lorenzino) di Pierfrancesco de’ Medici (poznat i kao Lorenzaccio) koji je ostao u povijesti zabilježen kao ubojica svog rođaka firentinskog vojvode Alessandra de’ Medicija. Lorenzo je poslije u svojem djelu Apologia ovo ubojstvo obrazlagao ljubavi prema slobodi, vodeći se pri tome primjerom Cezarovog ubojice Bruta.
Mussetova drama, napisana 1834., zbog svoje dužine, velikog broja likova, kompleksne radnje i scenografije bila je prije svega namijenjena čitanju, za vrijeme njegovog života nije izvođena i prvi puta postavljena je na scenu 1896. godine kao projekt velike zvijezde Sarah Bernhardt. U posljednje vrijeme pažnju je privukla američka adaptacija iste pod nazivom Up For Grabs America. Predstavu je napisao i režirao Rayyan Dabbous i opisana je kao “politička satira inscenirana u godini izbora Donalda Trumpa”, a glavni lik ove verzije je šef osoblja Bijele kuće Lorenzo.
Izvedba Lorenzaccia Jugoslavenskog dramskog pozorišta najavljuje se „kao opasan komad o nemoralu, koji dolazi s najviših društvenih instanci, o sustavu koji taj nemoral proizvodi, te pojedincu koji se s time nastoji nositi u društvu kojim vladaju korupcija, nepotizam i tiranija“.
„Iz neke stare kutije sa tekstovima koji čekaju više od decenije, izronio je Lorencačo. Dobio sam ga od Ognjenke Milićević prije gotovo petnaest godina. Uzbudio me spoj velikog istorijskog i intimnog; opšteg i ličnog. U jednoj osobi bore revolucionar se i Otac koji strahuje za svoju djecu; tiranoubica i dječak koji želi da sačuva svoju dušu i dobar glas o sebi. Dječak je želio da dobije svoje mjesto u istoriji, a izgubio je sve. Razočarao se, shvatio da je promašio cilj, život. Put u istoriju popločan je porocima, grijehom i nepočinstvima. Ne treba raditi za čovječanstvo i za opštu dobrobit jer se poslije ne mogu oprati ruke”, napisao je redatelj predstave Boris Liješević.
Alfred de Musset
Lorenzaccio
Prevela Mirjana Zdravković
Adaptacija i redakcija prijevoda: Boris Liješević, Fedor Šili, Miloš Krečković
Redatelj: Boris Liješević
Dramaturzi: Fedor Šili, Miloš Krečković
Scenograf: Gorčin Stojanović
Kostimograf: Maria Marković Milojev
Kompozitor: Anja Đorđević
Tekst songova: Marija Stojanović
Scenski govor: Ljiljana Mrkić Popović
Igraju:
Marko Janketić, Branislav Lečić, Milan Marić, Sloboda Mićalović, Milena Vasić, Miodrag Dragičević, Petar Benčina i Joakim Tasić
