Srebrne suze

Piše: Zrinka Paladino

Smijenjen zbog “nepravilnosti”, a ne zbog golemog iznosa od 60 milijuna eura koje nije bio voljan dati na “raspolaganje” Gradu.

Jedan od rijetko sposobnih upravljača, koji je svoju bolnicu digao do svjetske razine, dobio europsku akreditaciju, no primarno našim malim pacijentima osigurao ljudske tretmane i pravu profesionalnu skrb.

Sad može pokrenut tužbu i nađe li kvalitetnog i nekorumpiranog odvjetnika nakon par godina presuda će glasit u njegovu korist, isplatit će mu par tisuća kuna za duševne boli i naložit povratak na radno mjesto. No dotad će mu isteći mandat i na njega se neće moći vratiti. (Ovo je provjereno i životom okušano) Dotad će propasti sve akreditacije, novce će usisati “potrebiti” i upropastit će se i ono malo što još vrijedi u ovoj kaljuži.

Na njegovo mjesto čeka neki prebjeg kog valja nagraditi za uskakanje u tim “sposobnih” ili netko željan kupljenja tuđeg vrhnja, tko bi radio za se, kao i svako prase.

A gospođe bi u godinama, koje se cijenilo radi njihova stručna djelovanja i nekih časnih postupaka iz prošlosti, ipak netko trebao upitati da li se isplati i za koju to cijenu čovjek postaje ljudožder. Na gospođu zamjenicu gradonačelnika ne treba trošiti riječi. I premda bi im navodno trebalo oprostiti “jer ne znaju što čine”, nekako ne ide. Jer takvima nit sučeljavanje s činjenicama da im djecu i bližnje više neće imati tko spasiti, zapravo ne znači ništa. Oni će spašavanja bližnjih, zapravo s našim novcima, rješavati negdje vani, možda baš i s našim ljudima koji su otišli jer im je opraštanja bilo dosta.

Rugat se odraslom muškarcu radi suza mogu samo oni kojima do ničega u životu nije bilo dovoljno stalo i koji nikada, osim za se i za svoje, nikome dobra učinili nisu.

Plakat ćemo svi mi skupa vrlo skoro zbog svega što smo dozvolili, no nepodnošljivija je pomisao da smo na suze osudili i djecu i unuke.

Zrinka Paladino rođena je 31. prosinca 1972. godine u Splitu. Osnovu i srednju školu završila je u Zagrebu, a 1997. godine diplomirala je na Arhitektonskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Od 2010. godine zaposlena je na mjestu zamjenice pročelnika u zagrebačkom Gradskom zavodu za zaštitu spomenika kulture i prirode. Na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu 2011. godine obranila je doktorski rad pod nazivom Lavoslav Horvat: Arhitektonsko djelo 1922.-1977. te je stekla akademski stupanj doktora humanističkih znanosti. U znanstveno zvanje višeg znanstvenog suradnika u znanstvenom području tehničkih znanosti – polje arhitektura i urbanizam izabrana je 2013. godine. Članicom je uredništva Godišnjaka zaštite spomenika kulture Hrvatske, Odbora Ministarstva kulture Republike Hrvatske za dodjelu nagrade Vicko Andrić, Komisije za arhitekturu i urbanizam Odbora Nagrade Vladimir Nazor Ministarstva kulture Republike Hrvatske te prosudbene komisije za nagradu Radovan Ivančević Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske.

Lipnja 2013. godine objavila je knjigu Lavoslav Horvat: Kontekstualni ambijentalizam i moderna, nakladnika MeandarMedie i Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, koja je u travnju 2014. godine nagrađena nagradom Neven Šegvić Udruženja hrvatskih arhitekata za najbolji publicistički, kritički, znanstveno-istraživački i teorijski rad na području arhitekture za 2013. godinu. Studenog 2015. godine objavila je i knjigu Nikola Filipović: Majstor arhitekture, u izdanju Naklade Ljevak., a 2017.  Zagreb – Antivodič, u izdanju MeandarMedie. Autorica je većeg broja znanstvenih i stručnih radova, te je aktivnom sudionicom različitih znanstvenih i stručnih skupova s područja povijesti hrvatske arhitekture, a posebno zaštite hrvatske graditeljske baštine. Završila je tečaj umjetničke fotografije.

U nizu navrata otvoreno upozorila na nestručne poteze u urbanističkom uređenju metropole i
javno se suprotstavila postavljanju golemih tendi i ostakljene terase kod kafića Tomislava Horvatinčića na Preradovićevom trgu. Iako je dobila potporu građana, a gradonačelnik Milan Bandić morao je zbog općeg nezadovoljstva narediti prekid radova, Paladino je unatoč tome što je bila u pravu, postala persona non grata u gradskim institucijama, te je 24.srpnja 2017. podnijela je zahtjev za sporazumni raskid radnog odnosa s Gradskim zavodom za zaštitu spomenika kulture i prirode gdje je kao zamjenica pročelnika radila od 2010. godine.