Selo gori, a baba se češlja!

0

Autor: Aleksandar Olujić

Biarritz. Bijaše to uspavano mjestašce na obali Biskajskog zaljeva što su ga nastavali potomci kitolovaca dok jednog dana 1843. na njega nije nabasao Victor Hugo. Oduševljen onime što je vidio i doživio napisao je hvalospjeve ovom mjestu, njegovim ljubaznim stanovnicima što žive u veselim bijelim kućama, prekrasnim pješčanim plažama, velikim dinama i impresivnim pećinama i veličanstvenom moru. Isto tako napisao je kako se samo nada da ovo mjesto, za koje je govorio da na svijetu nije vidio ugodnije za život od njega, neće postati mondeno odmaralište što bi uništilo onaj prirodni, ruralni i iskreni Biarritz.

No, baš ono čega se Hugo bojao se i dogodilo, te je Biarritz ubrzo postao mondeno odmaralište za okrunjene glave. Već 1854. francuska carica Eugenija gradi palaču na obali, a pitoreskno mjesto postaje odredište u koje često dolaze engleska kraljica Victoria kao i kralj Edward VII, švedski kralj Oscar II, španjolski kralj Alfonso XIII, članovi carske ruske obitelji, belgijski kralj Leopold te brojni drugi monarsi i plemstvo.

Iza onih „plave krvi“ slijedili su svi drugi, pa od izvornog Biarritza nije ostalo puno. Postao je žrtva modernog, masovnog turizma, kao i mnogi drugi gradovi i područja pogodna za tu novu industriju.

Ovog ljeta „monarsi“ su se vratili u Biarritz. Predsjednici vlada sedam industrijskih najrazvijenijih zemalja zapadnog svijeta održali su tamo svoj redoviti sastanak. I dok su se svjetski velmože natezali oko jedan s drugim nad njima se nadvio dim požara što gori u Južnoj Americi. Gore pluća planeta, Amazona, i svjetska javnost prati ovu kataklizmu s velikom zebnjom jer nije izgledno da će požari skoro biti stavljeni pod kontrolu, a kamoli ugašeni i posljedice će osjetiti cijela kugla zemaljska.

Čovjek bi očekivao da će takva vijest izazvati zajedničku reakciju svih, te da će se složno zauzeti da se katastrofalni požar u što kraćem roku ugasi. Ma kakvi. Samo je Macron nešto pokušao pa su G7 ponudile pomoć Brazilu od nekih 20 milijuna dolara. Trump nije ni sudjelovao na sastancima na tu temu. Koliko njega zanima ekologija pokazao je više puta, a u Biarritzu je navodno iznio ideju kako bi se uragani, koji nanose velike štete ne samo karipskim zemljama već i u SAD-u, trebali bombardirati nuklearnim projektilima. Kasnije je to demantirano, no ta ideja se još otprije veže uz njegovo ime.

Brazil je odbio pomoć. Njihov predsjednik se zbog svega naljutio rekavši kako Brazil tretiraju kao koloniju, te da je to miješanje u njihove unutarnje stvari, a onda su počela prepucavanja u koja su uvučene i supruge.

Čelnici G7 otišli su kućama a Amazonu i dalje gutaju požari od kojih su očito mnogi namjerno potpaljeni. Navodno iza svega stoji pokušaj špekulanata da zemlju poslije prodaju kao poljoprivrednu površinu.

Čovjek je čudno biće. Ono ima intelekt i sposobnost sagraditi velebna zdanja, komponirati fascinantnu glazbu, stvoriti umjetnička djela, konstruirati i poslati svemirsku letjelicu na Mjesec, Mars pa i izvan Sunčevog sustava. Čovjek je biće koje gradi skloništa za napuštene životinje, brine o starim i nemoćnim članovima svoje zajednice, pokreće humanitarne akcije globalnih razmjera.

No to biće ima naviku da o posljedicama onoga što čini razmišlja tek kad mu se one obiju o glavu, ignorira očite probleme i sjedi skrštenih ruku iako vidi opasnost koja se približava. Čovjek isto tako ima navadu za vođe uvijek iznova birati pojedince koji svojim djelovanjem rade protiv njegovih interesa, te ga štoviše dovode i u opasnost. Koliko smo puta za gradonačelnike, načelnike, saborske zastupnike i sve druge obnašatelje vlasti birali baš one čija su ranija ponašanja i djela izazivala sumnju i nisu bila u skladu s očekivanjima za javne osobe? Zašto smo tako postupili?

Danas zahvaljujući tehnologiji vijesti sa svih strana svijeta dolaze u naš dom. Gledajući i slušajući što se sve dešava vidimo da nismo samo mi u Hrvatskoj skloni donošenju takvih odluka. Na žalost, izgleda kako je više pravilo nego izuzetak da i stanovnicima drugih zemalja kroje osobe koje nisu dorasle tome što rade, osobe koje više vode računa o interesima određenih skupina, ljudi bez vizije i hrabrosti, koji će radije ignorirati problem nego se uhvatiti u koštac s njim.

Treba li nas tješiti što je i u drugim zemljama isto ili slično kao i kod nas? Ne. To nas treba užasnuti.

Čovječanstvo je početkom kolovoza potrošilo resurse za ovu godinu. Sve što trošimo dalje krademo od vlastite budućnosti. Ako izgubimo tropske prašume izgubili smo bitku za opstanak na ovom planetu, a drugog nemamo.

No, nije bitno što Amazona gori. Bitno je čija žena ima bolje noge, guzicu, sise…

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here