Autor: Marjan Gašljević
Na spomen bande, ma kako tumačili pojam, odmah mi na prvu padnu na pamet Daltoni. Daltoni kao opaka četveročlana banda s Divljeg zapada u stvari ne bi mogli biti uzor niti jednoj bandi jer su sve njihove akcije završavale zatvorom u koji ih je nemilosrdno trpao njihov službeni neprijatelj Talični Tom. Možda je za ovu priču prikladnija Alibabina banda od 40 hajduka. Na žalost teško je i tu bandu prikladiti priči jer se uvijek zna koliko je točno lopova. U stvari, banda i ne mora biti grupa lopova već, prema leksikonu, grupa osoba vezanih uz problematični svjetonazor. Možda bi ovoj priči pojam „banda“ najbolje legao uz njegovo korištenje od strane partizana koji su sve svoje neprijatelje upravo tako nazivali a kako su partizani još uvijek itekeko aktivni i popularni u našem društvu što izraz ne rabiti u tom kontekstu.
Ovih dana mediji nas upravo „ubijaju“ s predizbornom kampanjom za EU izbore. Skoro četiri stotine aspiranata na 7 milja eura plaće pokušavaju nas ubjediti da bi baš njihov izbor otvorio slavinu meda i mlijeka za puk preostao unutar hrvatskih granica. Tu i tamo iskoči neka sitna iskrica koja u tom mraku jednoličnosti ugasne i prije nego je zasvijetlila ne može zainteresirati niti u trenutcima najteže dokonosti.
I onda kada smo već zaboravili famozno podmetanje kokaina i kurvi nekih „bandi“ potpredsjedniku Tolušiću, a apsolvirali „podmetanje“ mercedesa u dvorište ministrice Žalac bande se razmahale pa upravo podmetnuše vilu na pustu livadu uz more nikome drugome do ministru državne imovine. Kako su se događanja razmahala, a žrtve su isključivo vladajući ministri upravo mislim da je to posao neke partizanske diverzantske grupe koja podmeće klasnom neprijatelju stoga je apsolutno jasna tvrdnja upravo tog ministra da je sve to posao bandi. Kuda ćeš bolju informaciju od insajderske. A tko više i pita za ono banditsko stavljanje sata na Kustičevu ruku i još neka tamo sitnice kao, vjerojatno, već popljesnivilu torbu s milijunima eura između tegli ukiseljenih maslina i tabli pancete u nekoj šapjzi, ili ti konobi.
„Čajna šips korporejšn“ dolazi na sam Praznik rada. Još uvijek nije pouzdano utvrđeno da li Kinezi jedu grah pa da ih se svrne do Maksimira gdje će biti posluženi najčišćim hrvatskim rukicama ali se zna da će skoro sigurno možda spasiti brodogradilišta a preostalim radnicima čiste hrvatske rukice teško da će i graha ugrabiti jer da su htjeli mogli su to odavno. Simbolika svih događanja jest famozno „jaružalo“ za koje je nekome milije dati tri – četiri puta više sredstava za otkazivanje ugovora u visokom stupnju dovršenosti nego taj jedan dio novca da se brod dovrši i isporuči. Ili je i to dio vizionarskog plana pa će jaružalo, koje će tako ostati u našem vlasništvu, jaružati ispred praznih dokova pretvarajući ih u pješčane plaže.
I onda, kada sam već kod Kineza, ne mogu spomenuti veselje hrvatskog izvoza mlijeka u Kinu. Da li će onih nekoliko krava koje smo pospremili, praktički, u zoološke vrtove da bi ih sentimentalni Hrvati mogli pogledati i prepoznati među divljim životinjama, moći „natočiti“ toliko mlijeka da nahrani Kineze jer, naime, nas i Kineza milijardu šestotina tisuća četiri miliona. Trenutno ta količina pomuzenog mlijeka zadovoljava nekih četrdesetak posto hrvatskih potreba koje će mo, valjda, pretočiti Kinezima, a ostatak prepakirati uvezeno iz nekih manje uspješnih država proizvođača samo da ne bude po ekonomskim principima izgradnje brodova. Sreća što naši nisu obećali Kinezima i jaja jer bi u tom slučaju ostali i bez njih. Naime i dvije trećine potrebe za jajima pokrivamo uvozom stoga će mo od zarađenog moći bezbrižno uvoziti granje, lišće, čekinje, konjsku dlaku, ….
I tako dok virite kroz prozor jer na telki je, kako rekoh, ubi-dosada predizborne kampanje ipak ste propustili nevjerojatnu sliku dočeka Predsjednice po Premijeru pred zgradom Vlade. Nisam mogao suspregnuti suze skoro kao i nad onom poznatom slikom glavnih likova na pramcu Titanika.
A predizborna kampanja dosadna, a kako i ne bi bila kada su nam likovi itekako poznati jer smo mi u svojoj mladosti čitali lektiru za koju danas kroz novi kurikulum nisu nešto sigurni da li uopće treba i što treba. A, vidite, oni koji su je čitali nedvojbeno znaju tko je Limeni iz „Čarobnjaka“ i što je on tražio u Oz-u. Eto, pa kad spojite Svilenog i Limenog u predizbornoj priči neće Vam biti dosadno.
A ako Vam je kombinacija Svileni i Limeni dosadna pa i s Kolegom u kombinaciji slobodno nastavite diskretno viriti iza zavjese jer nikad se ne zna kada bi vam ova naše bande mogle u dvorište podmetnuti mercedes ili složiti nekakvu trokatnicu s bazenom.
