Nerijetko na Facebook društvenoj mreži ispliva status tipa: „Prijatelji se jave samo kada te trebaju“ ili „Hvala što pitate kako sam, prijatelji“. Iskreno, ne razumijem takvu vrstu statusa. Tko su zapravo prijatelji? Stara izreka kaže „Prijatelji su braća i sestre koje smo sami odabrali“, što je činjenica. Tu izreku najčešće uvažavamo u mladosti, kada su prijatelji zapravo pola srca obitelji. Kasnije, osnivajući vlastitu obitelj, usvajamo da nam posao i obveze oduzimaju slobodno vrijeme, ujedno i vrijeme za druženje te češću komunikaciju s prijateljima – koji su obično u sličnoj situaciji. Dani su približno jednaki, život se djelomično pretvara u monotoniju (posao, obitelj, posao), stoga tijekom slobodnog vremena često poželimo zaključati vrata i isključiti tonove na mobilnim uređajima. Previše je zvukova u današnjem svijetu, previše je politike, korupcije, nasilja, svih mogućih sranja koja nam ubijaju i ono malo preostale energije. Opet, prije nego objavimo takav status, zapitamo li se zašto se prijatelji ne javljaju? Kako su oni, zapravo? Kakvo je njihovo tjelesno ili mentalno zdravstveno stanje, postoje li prepreke koje im ne dopuštaju društveno postojanje? Treba li im pomoć, razgovor, čvrsti prijateljski zagrljaj kao onaj iz mladosti, vremena nesputane slobode? Razmislimo o tome. Gledajmo šire. Sve ima svoje zašto. Kako vrijeme prolazi, tako se i mi mijenjamo. Rađaju se naša djeca i fokus više nije jednak. Centar ploče za pikado poprima drugačiji oblik. Dječji.
Pamtim priču o glazbenom umjetniku imena Bradley Dez Fafara. Njegov tadašnji bend Coal Chamber objavio je drugi album „Chamber Music“ davne 1999. godine. Omot albuma krasi fotografija Dezove supruge Anahstasije, a jedna od pjesama na albumu posvećena je njegovom sinu Tyleru, „Tyler’s Song“, u kojoj kaže: „Son, if the sun don’t shine I’ll try like hell to make light from the dark for you“. Dez je osjećaj očinstva pretvorio u predivnu pjesmu te je nakon Tylera dobio još dva sina, Simona i Kaleba. Simon je primjerice sa samo devet godina pjevao kao back vokal na Devildriverom trećem albumu „The Last Kind Of Words“ i to na pjesmi “Tirades Of Truth” (grovlajući zajedno s ocem zadnja dva stiha refrena).
Prije live izvedbe pjesme „Tyler’s Song“ 1999. godine (Maritime Hall, San Francisco), Dez je publici poručio: „Listen to me. I want your fucking attention on something. This is something that all females already know because they’re born with it. You could be the hardest ass motherfucker I know, you could be tattooed, you can carry weapon, you cuold be a badass motherfucker, but you know what? You can be strong at the same time and you can say something positive to somebody fuckin’ smaller watching change your lifes, motherfuckers. This is called Tylers song.“
Kada se rodio moj sin, napisah: „Tvoja moć je velika, sine. Tek si rođen, a već si spasio jedan život“. Zašto uspoređujem Deza, Tylera, Noela i sebe? Upravo zbog priče o prijateljima. Tko može biti najbolji prijatelj? Tvoje dijete. Ono maleno TI, tvoje meso, krv i srce, tvoje jutro, tvoj dan i sva tvoja snaga su malene ručice koje ti proučavaju lice i očice koje ti govore da si savršen baš takav kakav jesi. Kada svoje dijete odgajaš na način da je ravnopravno tebi, od rođenja, kada mu daješ do znanja da je slobodno imati vlastite stavove, učiš ga o poštovanju tuđih života i sloboda, postaješ tom djetetu najbolji prijatelj, a to dijete postaje tvoj najbolji prijatelj.
Mario Lovreković – Lovra
Tyler’s Song
Go son.
If you get up but they strap you around.
Then just remember that I will always be there.
When I say to you daddy loves you understand.
I’m out in the real world again I’m trying.
Raise your guard again.
They don’t give a damn.
Don’t compromise your ideas for anyone else.
Respect your mom and always think of her first.
When I say to you daddy loves you understand I’m out in the real world again and I’m trying.
Raise your guard again. they don’t give a damn.
Son, if the sun don’t shine ill try like hell to make light from the dark for you.
Raise your guard again.
They don’t give a damn.
Go son.
