Na dobro vam došao Badnji dan!

Aleksandar  Olujić

Danas dobar dio vjernika u svijetu slavi Badnji dan i pripremaju se na doček Božića.

Često ćete čuti ovih dana izraz “pravoslavni Božić”, što je potpuno krivo. Naime nema pravoslavnog i katoličkog Božića. Svi kršćani Božić slave 25. prosinca, jedino se neke Crkve drže gregorijanskog a neke julijanskog kalendara. Među onim Crkvama koje još uvijek koriste julijanski kalendar su brojne pravoslavne Crkve kao što su Srpska, Crnogorska, Makedonska, Antiohijska, Gruzijska, Ruska, Ukrajinska, Sirijska, Koptska, Kineska, Japanska, Sinajska arhiepiskopija, Pravoslavna ohridska arhiepiskopija, Jeruzalemski patrijarhat, Grčka starokalendarska Crkva itd., ali i neke katoličke poput Ukrajinske grkokatoličke Crkve. Gregorijanski kalendar su osim Katoličke Crkve prihvatile reformirane ali i neke pravoslavne Crkve: Grčka, Ciparska, Bugarska, Rumunjska…

Uz Badnji dan su vezani brojni običaji. U našim krajevima je svakako najpoznatiji unošenje i paljenje badnjaka. Ovaj običaj bio je nekad raširen ne samo među pravoslavnim već i među katoličkim vjernicima. Prema njemu badnjak se sjekao na sam Badnji dan, u zoru prije izlaska sunca. Pri tome se obično radilo o grani ili čitavom mladom stablu cera ili hrasta, mada se tamo gdje nije bilo ovog drveća uzimalo drvo bukve, graba, kruške, šljive ali i masline ili lovora. Prema badnjaku se odnosi kao prema osobi stoga prije nego ga posiječe domaćin (ili onaj tko siječe) ga pozdravi, poljubi, izmoli molitvu, pospe ga žitom, objasni mu kako ga siječe da njegovom domu donese boljitak. Jako se pazi da posječeno drvo pada prema istoku, a čuva se i prvi iver od zasjecanja koji se nosi kući i stavlja tamo gdje se osobito želi probitak u slijedećoj godini.

Badnjak u kuću unosi domaćin ili neki drugi odrasli muškarac i polaže ga na ognjište, a neposredno prije toga unosi se i prostire po podu slama u koju se stavljaju orasi i suho voće i posipa žitom. Pri tome se pazi da onaj tko unosi badnjak stupa desnom nogom u kuću, izgovaraju se točno određeni pozdravi, negdje se badnjak polijeva vinom ili se maže medom. Ovi postupci mogu se dosta razlikovati od kraja do kraja.

Značenje običaja vezanih uz badnjak ima dvostruku simboliku, čije korijene možemo naći u staroslavenskoj mitologiji i predkršćanskim ritualima starih Slavena, a s druge strane u kršćanstvu. Povjesničari i etnolozi tumače odnos prema badnjaku kao prema osobi vjerovanjem starih Slavena da su određena stabla staništa bogova ili duhova. Njima se nekoć prinosila žrtva (med, žito i vino), a čin spaljivanja badnjaka dovode u vezu s kultom vatre. Veliku simboliku ima izbor hrasta za badnjak, drveta posvećenog Perunu. S druge strane badnjak simbolizira drvo kojim su pastiri, kojima je anđeo Gospodnji rekao da se rodio Spasitelj, naložili vatru u betlehemskoj štali (pećini) da se Bogorodica i Isus mogu ogrijati, ali isto tako simbolizira i drveni križ na kojemu je Isus razapet.

Velika sličnost s običajima badnjaka može se naći i kod drugih naroda širom Europe, što je uočio još Jacob Grimm, u čije je božićne običaje ugrađen danas zaboravljen ritual unošenja debla u kuću i loženja istog na ognjištu. To se drvo u Engleskoj naziva Yule log ili Christmas block, u Njemačkoj Christklotz, u Skandinaviji Julekubbe, a u Francuskoj Bûche de Noël odnosno Cacho fiò u Provansi. Svoje porijeklo običaj ima u germanskim paganskim ritualima, odnosno proslavi zimskog solsticija kada prema vjerovanju nastupa doba u kojemu vrata svijeta živih i svijeta duhova ostaju otvorena. To je vrijeme kada duhovi, vilenjaci i drugi stvorovi predvođeni jahačem na bijelom konju (Odinom ili Votanom) uz buku, stenjanje i vrisku izvode po zraku svoj „divlji lov“, a traje 12 noći. Yule log bi trebao ljudima kroz sve to vrijeme davati svjetlost. Primanjem kršćanstva ritual je uklopljen u božićne običaje, a danas umjesto drveta koje gori na ognjištu običaj živi u prigodnim kolačima u obliku cjepanice koji se pripremaju za Božić.

I u ovim krajevima se običaj paljenja badnjaka u privatnim kućama izgubio s vremenom zbog nedostatka otvorenog ognjišta, ali je ostao sačuvan kao dio javne proslave te se danas izvodi na javnim prostorima, obično ispred crkava. Običaj paljenja badnjaka pred crkvom poznat je i kod vjernika katolika u Hrvatskoj, naročito u Dalmaciji, gdje simbolizira svjetlo u noći Kristovog rođenja.

Kod srpskog pravoslavnog življa je običaj da se danas pozdravlja riječima: “Na dobro vam došao Badnji dan!”

Na što se odgovara: “I s tobom Bog dao zajedno!”