Autor: Maja Šiprak
Da jedan ponedjeljak, koji većina zaposlenih ne simpatizira previše, može završiti čarobno dokaz je koncert Josipe Lisac, posvećen prerano preminulom Karlu Metikošu.
Najveća hrvatska pjevačka diva svoj već tradicionalni zagrebački koncert u prosincu, u čast Karla Metikoša, održala je u prepunoj dvorani Lauba, u jedinstvenom ambijentalnom prostoru dajući profinjenost i gracioznost ovom hvalevrijednom događanju.
Postavljena izložba slika slavila je bezvremensku ljubav dvoje glazbenika.
Dnevnik jedne ljubavi jedan je od najboljih konceptualnih albuma hrvatskog pop-rocka i smatra se klasikom. Sve što čujemo od Josipe Lisac nemoguće je ne ocijeniti najvišom ocjenom, o kojoj god se pjesmi radilo, pogotovo ako uz sebe ima vrhunske glazbenike, a tako je bilo i večeras.
Emocije na Josipinom licu, ali i licima prisutnih, svjedočila su i slavila ljubav
Stvorila je i dalje stvara jednu bezvremensku priču o neprolaznoj ljubavi, koju nitko do sada nije interpretirao na ovaj i ovakav način.
Citirat ću njene riječi: „Sanjala sam život jer sam s tobom živjela san. U tom snu poljubio si me, a ja sam drhtala od sreće koja se miješala s tugom jer sam jedva čekala da ti kažem… Karlo, tako mnogo njih mi govori da je gotovo, ali ja znam da nije. U prevelikoj želji da mi pomognu, tako griješe… Griješe… JER NIJE GOTOVO.“
