ZKM, 06. 12. 2018.
Ususret premijeri „Pansion Eden“, koju za 15.prosinca 2018. priprema u Zagrebačkom kazalištu mladih, Arpad Schilling, renomirani mađarski redatelj, bio je gost na tribini ZKM-a „Čitanje kazališta“. S autorom i voditeljem tribine Srđanom Sandićem razgovarao je na temu – Jesmo li (mi) krivi?
Schilling je davno odabrao put da kazalište treba biti društveno angažirano, pa je i zagrebačkoj publici poručio da kazalište treba proučavati kako u društvenim zbivanjima funkcionira čovjek, što je u tome ljudski, čak i ako niste previše politični. O svojim kazališnim projektima kakav upravo postavlja i u ZKM-u, Schilling je ispričao da ga prije svega zanima kreacija, nešto novo što stvara zajedno s glumcima, kazališni komad koji se rađa baš u određenom kazalištu. Priznaje da je to veliki rizik za kazalište i da rijetki ravnatelji imaju petlje prihvatiti autora koji dođe raditi u njihovo kazalište bez ranije poznatog dramskog djela. Schilling dolazi u kazališta s kojima je potpisao ugovor samo s idejom, radi se ni iz čega, i nitko ne zna što će iz toga ispasti. Međutim, brojne međunarodne nagrade su pokazale kako je riječ o višestruko međunarodno nagrađivanom autoru – nepoželjnom pak za mađarski politički establishment.
Schilling je objasnio što ga je kao umjetnika dovelo na listu nepoželjnih u Orbanovoj Mađarskoj. Lijeva misao je postala problem u Mađarskoj, pa se onda išlo udarom na liberalne vrijednosti bez prosvjeda i otpora, nije se prosvjedovalo protiv toga, ne prihvaćaju se migranti, sve se zbiva unutar četiri zida uz veliku stopu obiteljskog nasilja i većina inteligencije zapravo šuti. Narušavanje ljudskih prava, rodnih prava, ženskih prava, to se u Mađarskoj odšuti”, ističe Schilling.
Odakle Orbanu tolika vlast? Inteligencija je, kaže Schilling, bila lijeva, pa oportunistička, pa bez hrabrosti, imala je toliko puta šansu reći ne, a nije. A Orban je odradio toliko toga: promijenio je ustav, promijenio je izborni zakon, promijenio je zakon o medijima, promijenio je zakon o obrazovanju. Schilling ga je nakon toga javno prozvao i upozorio je da se Orban uskoro više neće moći demokratski smijeniti. “Prikazali su to kao da pozivam narod da silom ide na parlament. Postao sam prijetnja za nacionalnu sigurnost, a isti se pojam primjenjuje za teroriste. Mađarska inteligencija nije regirala na to da se bilo kojeg umjetnika može nazvati teroristom. Na promjene zakona o obrazovanju i mađarska akademija znanosti je „šutjela”, naglasio je Schilling. Na pitanje voditelja koja je razlika u društvenim zbivanjima između Mađarske i Hrvatske kaže: “Razlika je što se u Hrvatskoj nije pojavila osoba koja će to iskoristiti kao Orban. Ali sad se mora biti glasan ako nešto ne smatramo ispravnim jer se za pet godina više neće moći učiniti ništa. U Hrvatskoj je dobro vidjeti da ima i žena na visokim pozicijama. Mađarska je muško društvo, problematici ženskih prava se ne daje značaj, kao ni mnogim drugim manjinskim ili demokratskim pitanjima, jer mediji su 90 posto pod cenzorskim nadzorom države. Ako me pitate o odnosu nacionalizma i kulture, veliki autori, kao primjerice Tolstoj, uvijek svojim djelima nadrastu nacionalno i kod Tolstoja nije u prvom planu to da je Rus, nego kako je univerzalno tematizirao probleme čovjeka. Nacionalisti iz 21.stoljeća znaju reći “ja sam Mađar” ili “ja sam Hrvat”, vole Mađarsku, ili vole Hrvatsku, ali dalje od toga ne znaju ništa reći. Zanima me što ćeš napraviti u svom životu a ne samo to što si Mađar ili Hrvat? Evo što je napravio Orban, on je napravio ogradu. On nije time riješio problem migranata. Riješili su ga, zapravo, Nijemci, Turci, Grci”.
Schilling je sa svojom zakladom u mađarskim školama vodio kazališne radionice, gdje je učenike pripremao na demokratske procese i kazališnim alatima približavao društvene probleme, podučavajući ih kako o njima komunicirati, kako slušati jedni druge, kako dolaziti do kompromisa, a onda su ga i u školama prešutno zabranili. S kazališne pozornice se ipak, kaže, ne može mijenjati svijet. Stvarne društvene promjene nemojte očekivati od kazališta, naglašava Schilling, jer se moraju provesti kroz škole, kroz obrazovanje. Obrazovanje je najvažnije pitanje. Na kraju je odgovorio i na pitanje koje je i naziv tribine – Jesmo li (mi) krivi?
“Jesmo, krivi smo. Nije sve što sam naveo Orbanov grijeh. Mi smo ti koji proizvodimo Orbane”, zaključio je slavni mađarski redatelj Schilling.
Tekst i fotografije: ZKM Zagreb
