
Ima jedna hotelska firma u Holandiji koja je lansirala novi tip hotela. Zovu se Citizen. Nema ih puno ali se brzo šire. Bio je samo jedan hotel u Amsterdamu, a sad ih ima 15 u većim gradovima u svijetu. Nije da bih im pravio reklamu ali mi se sviđaju jer su HI-tech. Počinje se s recepcijom. Dakle, recepcije uopće nema. Kad se uđe u hotel, odmah na ulazu stoje kompjuteri pa se putnik sam mora registrirati. On se sam čekira i izabere sobu. Onda ti napravi karticu koja je zapravo ključ sobe. Sve su sobe iste pa je jedino što se može izvrnuti kat i udaljenost od lifta. U prizemlju je sve jako ugodno uređeno pa izgleda kao velika dnevna soba. Tu je i šank, a imaju i kuhinju. Za šankom se može sjesti i naručiti piće a i hrana. Ako se naruči hrana, dobije se pejdžer (Pager) pa se može sjesti bilo gdje u dnevnom boravku i oni te tim pejdžerom pozovu kad je jelo gotovo. Da bi uštedjeli struju, u hodnicima je mrak. No postavljeni su senzori koji osjete ako netko ide prema svojoj sobi pa mu onda pale svjetlo ispred njega, a gase iza. Ako se uđe u sobu, svjetlo u hodniku se ugasi i bude mrak dok ne dođe netko drugi u hodnik. Soba je mala ali čista. Svi aparati i lampe su na daljinski upravljač koji je u stvari Iped. Na tom Ipedu se može mijenjati boja svjetla u sobi Od kurvanjski crvene do one plave neonske boje. U jednom uglu je staklena kocka koja od mat stakla. Unutra su tuš i WC. Svjetlo se pali preko Ipeda. Televizor se upali odmah kad se dođe u sobu i na ekranu se pojavi text: Welcome Citizen Marijan. Programi se mijenjaju preko Ipeda. Krevet je dosta visok i madrac je slučajno iste tvrdoće kao moj madrac kod kuće jer kad sam zaspao, imao sam osjećaj da sam kod kuće. Prošli mjesec u Shanghaju je madrac bio jako tvrd pa sam imao osjećaj kao da spavam na dasci. To je baš ono što se kaže: spavanac do daske! No u Citizenu je spavanac kao da ste na mekanom oblaku. Jednostavno se ima osjećaj kao da lebdite. Najljepša stvar je buđenje. Naštimao sam preko Ipeda da me probudi u 7 sati. Bio sam uvjeren da će biti neki zvučni signal. No procedura je bila ovakva: najprije se malo po malo pali svjetlo. Onda se iz televizora čuje ženski sexy glas koji počinje brojati od 100 prema dolje. 100, 99, 98, 97,…5,4,3,2,1, Good morning (Dobro jutro!). Baš kad sam pomislio da mi je ta cura sexy glasa postala prijateljica, kaže mi „Dobro jutro!“ i zašuti. Sat kasnije, poslije doručka stisnem dugme na kompjuteru u dnevnom boravku i odmah dobijem e-mail s računom.
Sve u svemu, i slijedeći put idem opet u Citizen.
By Marijan Jozić