Piše: Miroslav Šantek Cobra
Ovaj tjedan se na samoj granici EU, već tradicionalno po 21. put održava Kestenijada u Hrvatskoj Kostajnici – događaj koji na par dana naglo podigne razinu stanovništva i zabave ovog gradića na Uni i gdje odmah nakon tog kratkog bljeska intenzivnog života sve nestane i čeka se nova prilika iduće jeseni. I tako u krug.
NEODLAZAK U BOSNU I STARI GRAD U KOM SE NAPLAĆUJE ULAZ
Put do Hrvatske Kostajnice najvećim dijelom vodi preko područja Grada Petrinje, prekrasnih banijskih predjela, polupraznih sela, pored prodavača koji uz samu cestu nude na prodaju kestene, med i rakiju, zavoja koji se nižu kao valcer bečki i uvijek ponekog manijaka za volanom koji pretječe cijelu kolonu automobila.Ulaskom u Hrvatsku Kostajnicu – devedesetak kilometara južno od hrvatske metropole, ulijećemo u pravu prometnu gužvu kakvu možete vidjeti u svim većim europskim gradovima. Kolone automobila polagano gmižu cestom prepunom ljudi i štandova s raznom robom. Parkirati se ovdje može samo ako dođete dovoljno rano ili ako se (baš kao i mi već godinama) parkirate relativno dosta daleko od šmjesta uz obalu Une u blizini graničnog prijelaza za Bosnu i Hercegovinu. U svakom slučaju, odlazak na Kestenijadu u Hrvatsku Kostajnicu će vam potrošiti dosta kalorija jer sve prolazite – cipelcugom.
Svake godine pod obavezno prvo prijeđemo preko mosta nad Unom, posjetimo i obiđemo utvrdu Starog grada smještenog s desne strane rijeke, tik do graničnog prijelaza, uđemo u Bosansku Kostajnicu, pokušamo naći stol u nekoj tamošnjoj pečenjari, popijemo par piva i pojedemo nezaobilazne ćevape koji su tamo doista dobri. Ta lijepa tradicija je trajala sve do prošle godine kad su nas uz tisuće posjetitelja jednostavno prisilili da čekamo u redu sat i pol da bi prešli stotinjak metara pješke i vratili se u EU – u svoju zemlju. Pregledi osobnih iskaznica su potrajali, mnogi su izgubili živce i dragocjeno vrijeme svojih života. Ponadali smo se da je to bilo samo prošle godine, ali vidjevši redove ljudi koji čekaju na granici odustali smo od ćevapa i piva s one strane Une. Također je i novina naplate ulaznica u tvrđavu. Ta novotarija je sasvim sigurno mnoge posjetitelje jednostavno odbila, ali s druge strane, dobra je ideja i da se nešto na ovakvim manifestacijama i zaradi. naravno, bilo je puno ljudi koji su ulazili u to kameno zdanje. Nama je u oči upao zanimljiv detalj – nevjerojatna navala se dogodila na štandu pored tvrđave i graničnog prelaza na kom je ekipa prodavala mesne prerađevine od slavonske svinje. Kobasice, svih veličina, okusa i vrsta prodavale su se kao alva, a kilogram čvaraka je koštao 100 kuna.
REDOVI ŠTANDOVA PUNIH ROBE I ĆEVAPI U ŠATORU UZ NARODNJAKE
Na dugačkom kamenom zidu koji se proteže uz obalu Une nema mjesta. Svi sjede na zidu, jedu kestene, sendviče, piju pivo, sokove, razgovara se, smije se, a neki uživaju u hodu pored sama rijeke. Primjetan je veliki broj posjetitelja s kajkavskog govornog područja, a mnogi u rukama nose u Bosni kupljene jastuke i ogromne količine piva u konzervi. A onda se počinju nizati štandovi prepuni robe – od igle do lokomotive. Sve što vam padne na pamet možete kupiti od uličnih prodavača koji su zauzeli sav prostor pločnika glavne ulice na kojoj je uspostavljena pješačka zona. U velikom, centralnom šatoru nastupaju KUD – ovi koji dobivaju za svoje nastupe veliki pljesak uglavnom od malo starije publike koja ih sa zanimanjem sluša.
Primjetno je i kako se na puno mjesta stvorio red za kolače, a i vlasnici lokalnih OPG – a su vjerojatno profitirali ovog vikenda. Svi kostajnički kafići su prepuni, na terasama se rijetko može naći slobodno mjesto, rijeke ljudi hodaju po središtu grada, a klince čudi veliki čovjek – klaun s balonima u rukama i ogromnim nogama. Postavljeno je i dosta pečenjara s raznom hranom, klupama i stolovima na kojima svira razna glazba. Ekipa motorista se okuplja pored pečenjare iz koje glasno svira Thompson, na drugoj lokaciji one man band pjeva hit Mate Bulića, a malo dalje je najveći šator koji može primiti puno gostiju u kojem nalazimo slobodno mjesto. Ćevapi i pivo jesu malo skuplji, ali jednom godišnje dođe čovjek ne kestenijadu – 30 kuna velika porcija ćevapa i 15 kuna pola litre točenog piva. Ćevapi su bili sasvim u redu, pivo standardno, a pogled neprocjenjiv. Gomila raznih lica, povika, grimasa, boja i mirisa – ispalati se provesti popodne na ovom mjestu.
U vrijeme našeg dolaska je bila muzička pauza, a onda je došao neki bend i zasvirao narodnjake na opće zadovoljstvo svih prisutnih. Očito uigrana svatovska ekipa je rasplesala mnoge ljude s provjerenim narodnjačkim hitovima još iz vremena bivše države do današnjih vremena.Osobno ne slušam takvu glazbu, ali o ukusima se ne raspravlja – nek sluša tko šta hoće. Bitno je da se ljudi zabavljaju.
A onda se oko 17 sati sručila kiša na Kostajnicu koja je mnoge “potjerala” pod šatore, a nas na hod prema automobilu. Sve to izgleda lijepo i krasno na par dana, ali u oči upadaju ratne ruševine koje su tu svake godine. Nitko ih ne popravlja, nitko ne obnavlja, javlja se osjećaj da i na idućoj kestenijadi će sasvim sigurno te srušene kuće i dalje stajati na tom mjestu. Kiša je baš kao i nas, mnoge posjetitelje odvukla s kestenijade. Mrak se počeo polako spuštati, tamno kišno nebo se potpuno otvorilo, a na nekom zemljanom stajalištu sela na prilazu Kostajnici smo zastali i od uličnog prodavača kupili par kilograma kestena – 20 kuna po kilogramu.
Krug se zatvorio – do iduće kestenijade doviđenja.
