Premijera predstave ‘Halo, halo, ovdje Radio Zagreb’ pomaknuta na 15. veljače 2022.

0

Zagrebačko kazalište mladih obavještava publiku da zbog epidemioloških razloga pomiče termin premijere predstave „Halo, halo, ovdje Radio Zagreb“. Umjesto 1. veljače, kako je bilo planirano, premijera će biti održana 15. veljače 2022. godine.

ZKM se zahvaljuje na razumijevanju i podršci, a svima koji „prolaze kroz sojeve i mjere“ žele brz povratak društvenom životu uz poruku: Čovjek je čovjeku kazalište.

Više o predstavi:

 „HALO, HALO, OVDJE RADIO ZAGREB“

Autori teksta: Pavlica Bajsić Brazzoduro i Tomislav Zajec

Autorski tim:
Redateljica: Pavlica Bajsić Brazzoduro
Dramaturg: Tomislav Zajec
Scenograf: Stefano Katunar
Kostimografkinja: Marta Žegura
Autori glazbe: Kralj Čačka i Marko Marić
Glazbenik i dizajner zvuka: Dino Brazzoduro
Oblikovatelj svjetla: Aleksandar Čavlek
Oblikovatelj zvuka: Miroslav Piškulić
Suradnik za scenski pokret: Srđan Sorić
Inspicijentica: Milica Sinkauz

Glumačko – glazbeni sastav: Sreten Mokrović, Barbara Prpić, Rakan Rushaidat, Lucija Šerbedžija, Toma Medvešek i Dino Brazzoduro

Ovo su najpoznatije riječi u radijskom eteru na hrvatskom jeziku. Svakog 15. svibnja one se uredno ponavljaju, jer tad se obilježava dan kada je 1926. s radom počeo Radio–Zagreb. Rijetko tko će znati da snimka nije autentična, da je prve riječi izgovorio muškarac, direktor radija, a Božena Begović je nekoliko dekada kasnije samo po sjećanju snimila njegove riječi, te se radi o lažnom dokumentu. A još manje će itko znati tko je zapravo bila Božena Begović, jedna od najsvestranijih i najslobodnijih stvarateljica s početka 20.stoljeća. Božena, kći književnika Milana Begovića i dubrovačke pijanistice Paule Goršetić, djetinjstvo je provela u Splitu i Hamburgu, gimnaziju i Glumačku akademiju završila u Beču, te uskoro na austrijskim pozornicama počela igrati na njemačkom jeziku. Prvo u Dubrovnik, pa onda u Zagreb se vraća 1923. godine, gdje nastupa kao glumica, potom kao spikerica tek pokrenutog radija. Jedina je spikerica, vodi i najavljuje čitav program: čita vijesti, reklame, tekstove u svim emisijama, glumi u dramskim igrama, tumači i Dezdemonu u Shakespeareovom Othellu, usto stavlja gramofonske ploče i najavljuje ih navijajući ručice gramofona, a kad zatreba proizvodi i zvučne efekte, piše najave i brojne uvode u emisije, djeluje i kao prevoditeljica, prva je prevela Krležu na njemački, dramatičarka, pjesnikinja i gorljiva antifašisitkinja. Po Drugom svjetskom ratu postaje direktorica HNK Drame, a kasnije ravnateljica Pionirskog kazališta koje je djelovalo na mjestu današnjeg ZKM-a. Suočena cijelog života s teškim materijalnim problemima i bijedom, mizoginijom u kazališnim krugovima, potplaćivanjem i potcijenjivanjem njenog autorskog i upravljačkog rada, te vrlo vjerojatnom odbacivanju od društva s obzirom da je dugo godina živjela sa ženom – Božena je ispisala jedne od najvažnijih i najtužniji stranica povijesti emancipacije na ovim prostorima.

O projektu:

Ovim projektom ZeKaeM otvara vrata radiofonskom teatru koji spajajući dvije prakse: kazališnu i radijsku, stvara novu kvalitetu izvedbene umjetnosti. Radi se o istraživanju započetom predstavama iste autorice hOERSPIEL: mala igra za slušanje i gledanje u Zagrebu i ETER NAD BERLINOM u Berlinu, koje na vjetrometini nezavisne kazališne scene već sedam godina uporno nalaze put do svoje publike.

Pavlica Bajsić Brazzoduro (Zagreb, 1973.) je autorica, dramaturginja i redateljica na radiju, u kazalištu i na filmu od 1995. 2013. započinje kontinuirani projekt radiofonskog teatra u kojem istražuje mogućnosti spajanja radija i kazališta.

„Pavlica Bajsić je izvanredna radijska umjetnica, jedna od najboljih. A njeni radiofonijski projekti su uvijek posvećeni pionirima radija, i hommage su radiju, dajući nam uhovid u radijske arhive koje su joj, često to ističe, najinspirativniji izvor u umjetničkom istraživanju. (…) Što je toliko magično i čudesno u tom radiofonijskom teatru? Pa upravo to što razobličuje magiju i čudo radijske kutije. Rastvara je i pokazuje da se iza nje – da bismo uopće čuli to što (mislimo da) čujemo – mora odigravati pravi jedan teatar, živi, topli, pršteći teatar koji pucketajući grije dušu. Koji, opet, možemo i samo slušati, sklopljenih očiju“, Agata Juniku.

„Proučavajući biografski materijal o Boženi Begović, kako onaj osobni tako i arhivski građu, vrlo smo brzo došli do zaključka da na samom kraju istraživanja o samoj Boženi kao osobi, ženi, umjetnici, dramskom liku, znamo samo onoliko koliko nam je u svojoj skromnosti sama odlučila ispripovijedati. Nadamo se, na kraju ovog procesa, da je to što smo pritom saznali ipak dovoljno da posluži makar kao poticaj za daljnja istraživanja o životu i djelu ove začudne žene i njezine podjednako zanimljive sudbine“, Tomislav Zajec.

„Božena Begović umrla je 1966., pa je ipak mogla vidjeti kako se postupno ostvaruje njezina zamisao o potpunoj profesionalizaciji PIK-a. Nije međutim dočekala dobivanje vlastite kazališne zgrade za koju se svim silama zalagala, ali u dom današnjeg ZKM-a svakako je utkana i njezina vizija; vizija kazališne zanesenjakinje koju, kako to pokazuje i predstava Halo, halo ovdje Radio Zagreb, njezino kazalište nikada nije zaboravilo“, Hrvoje Ivanković.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here