Autorica: Ljiljana Lekanić-Kljaić
Edo Murtić bio je i ostao slikar koji mi je prirastao srcu. Zato mi je činjenica da se ove godine obilježava njegov 100-ti rođendan istovremeno draga i ispunjava me sjetom, jer već 16 godina nije uz nas.
Taj vječiti mladac, prisutan na sceni 70-ak godina, pikasovski je širokih interesa: radi kazališne plakate, scenografije, ilustracije, mozaike, tapiserije i emajle. Uvijek me oduševljava kad se etablirani umjetnik ne boji promjene i ide joj ususret raširenih ruku i očiju, što je kod Murtića slučaj. Raskid sa socijalističkim realizmom, kao posljedica boravka u SAD u i Kanadi i rad na tragu hrvatskog kolorizma detektira ga kao inovatora kojemu izazovi novoga nisu strani. Vidljivo je to na freskama Ritz-bara i kompozicijama na Glavnom kolodvoru u Zagrebu. Na mozaicima, tapiserijama i emajlima, kao i u dekoraciji javnih prostora (Spomen-kosturnica u Čazmi, mozaik pred školom u Gajnicama, rad u Lisinskom) izražena je osobena koloristička imaginacija i ekspresivna gesta, te snažna boja. Upravo su silovita gesta i intenzivan kolorit odraz slobode stvaranja, koja je za njegov humanistički i demokratski habitus neupitna.
Prostor Meštrovićeva paviljona dodatno je osnažio utisak postava Branka Franceschija. U galeriji Bačva izložena su paradigmatska umjetnička djela izrazitog kolorizma, kojega centralnost prostora još više akcentira . U galeriji PM izloženi su aktivistički ciklusi antiratne tematike, koji pokazuju Murtića kao aktera i promotora demokratskih i slobodarskih načela. Galeriju Prsten krase gvaševi, monumentalne kompozicije u keramici, emajlu i mozaiku, te pejzaži i vedute. Interes je uvijek na subjektivnoj ekspresiji oblika, linija i boja. Tu su izloženi radovi inspirirani Goranovom Jamom i stradanjem Dubrovnika. Snažna poruka protiv ugnjetavanja, razaranja, uopće protiv svake destrukcije i silništva. U vrijeme Murtićeva života, ali nažalost i danas stalna prijetnja i prizivanje sustava koji su degradirali čovjeka iziskuju Oči straha i Kadavere. Uobičajena slomljena debela crna linija, bijeli bezdan podloge i crvena boja kao krv dovoljni su za prikazati užase koje ne želimo da se ponove.
Posebno je važno da se uz izložbu vežu različiti događaji poput Simpozija Gesta i sloboda u Zagrebu i Rovinju, u Laubi je izložena Nova apstrakcija, a na nekoliko punktova u gradu reinterpretirano je umjetnikovo djelo kroz street-art. Na taj način izložba izlazi izvan okvira galerije u druge prostore i na ulicu, pretvarajući se u promotora umjetnosti i kulture u sve posjećenijoj hrvatskoj prijestolnici. Završit ću citatom T. Buntaka koji je na otvorenju izložbe rekao: „Osobno volim energiju, ljubav i raskošni talent slikarskog djela Ede Murtića.“
