Ivor Kruljac

Moral kovanice

 
Novčić sam u igri
„krvave kune“,
kapitalac od pet
medek što se rado dobije kao ostatak
a nerado ispljune,
najbolniji sam za gađanje ruke,
već drugim pogotkom
skinem ti kožu, načnem krv
i zadam boli muke,
ispaljen ulijevo
pa ispaljen udesno,
nemam emocija kad ti se zabijem
u organ što ima potporno meso,
ne povraća mi se dok me vrtite,
nije me briga dokle ćete se još ranjavat
ni koliko vam treba da s vlastitom agonijom svršite,
nepristran sam i briga me hoće li
ti ispast pismo ili glava,
nebitno mi je jesam li ti u rukama
jesi li buržuj, proleter i je li me tebi donijela
kakva tvoja slava,
vrijednost sam ljudskom svijetu
no ljudski svijet mi je vrijednost
irelevantna,
kovan sam od slitina, aluminija i magnezija
a ispadavam vam hladniji nego
leda santa,
zamijeni me za hranu ili piće
da ne umreš,
zamijeni me i za ono piće
što ne uspijeva ubit uspomene
ali sprži jetru kad ga u sebe
utreš,
zamijeni me za nešto da usrećiš svoje bližnje,
zamijeni me za očajnu curu koja će ti dati
jezik na međunožju da lizne,
zamijeni me da pomogneš nekome nesebično
jer je to lijepo,
zamijeni me za neku glupost koja ti ne treba
ali neka se nađe eto,
izgubi me na kocki,
uzmi me nekome nad kim dominiraš
prevari ga ili bocni,
ne gledaj me kao zlo
ipak omogućujem pravednu
razmjenu,
a moju ravnodušnost ne zamjeri
em sam personificirana pjesnička pojava
skovana u ovom jednom poetskom trenu,
em sam od metala
pa nemam emotivnosti ni sjenu,
troši me i nabavljaj
po moralu ljudi,
no ne izgubi ljudskost  u moralu metalne kovanice
to su morali suludi.

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here