Lijepa naša, još samo koristi stare nazive i nadimke, a sve se više pretvara u prvoklasnu EU vukojebinu. Koliki je doprinos nacije tome? Zasigurno bezgraničan. Možemo reći da su nas vladajuće “elite” dovele u  zapećak EU standarda, gospodarstva, zdravstva, prosvjete, kulture itd., ali nemojmo sve trpati na njih. I sami smo dali osobni obol sadašnjosti.
Kao prijestolnica devastacije svega dobrog na geografskoj karti koja još jedina uvažava postojanje nekakve suverenosti nekakve države na Europskom prostoru, mogli bismo još opstati kao pozornica za razgledavanje nekih neokrnjenih prirodnih ljepota, a sve smo drugo debelo zasrali. Gradovi stagniraju ili se ruraliziraju pa nisu samo EU vukojebine, nego i kasabe i pripizdine, poput onog u kojem i sam živim. Dobra strana toga je da možda jednog dana u sklopu nastave povijesti privučemo bogate Nijemce ili Austrijance da nam šalju svoje školarce kako bi vidjeli kako je to nekad bilo u bivšem DDR, i iza željezne zavjese
o kojoj je nešto mudrozborila i bivša nam “precjednica”.
Možda će nam očuvana priroda na kontinentu, a još je nešto ostalo, biti meta za humane poduzetnike iz EU koji bi  onda mogli raskrčiti zapuštene livade i pašnjake, porušiti šume i odmaknuti divljač i zvijeri koje se sve više približavaju  kućama jadnika kojima nije do bijega u bolju budućnost, koji su još dovoljno jadni ili ludi da životare po opustošenim selima.
Bogati EU poduzetnici kako se čini pripremaju teren uz pomoć domaćih izdajnika za osvajanje tržišta starijih i nemoćnih osoba koje su na sreću nesposobne države polagano, tiho i skromno popunili privatni starački domovi. Tako su uštedjeli  državi izgradnju mnogih velikih Domova za starije i nemoćne osobe, čija je izgradnja u našem sustavu višestruko veći trošak i skuplja investicija nego normalnom i poslovnom čovjeku koji bi to sam radio. Isto tako poslovanje jednog takvog doma je i relativno  veći trošak nego poslovanje jednog malog Obiteljskog doma.
Atak na ove male domove zbog propusta pojedinaca i objektivno ne većeg broja kriminalaca nego u svim drugim sektorima  doveo je na neku crnu listu i sve oni koji uredno i korektno skrbe o našim starcima pa im najavili smanjenje dopuštenog  broja korisnika i brojne druge fantastične uvjete koje ne bi mogli ispuniti ni naše čuvene klinike.
Kakvo je stanje u prosječnim bolnicama koje zapravo nitko ozbiljno ni ne kontrolira jer su javne pa su kao “naše”, a “naše je sve najbolje” u ustima vrlih političara i njihovih  izvršitelja, a svi mi jako dobro znamo koliko vodokotlića  i pipa  u bolnicama ne radi, koliko je WC zaštopano, a WC papir ionako kupuju pacijenti. O medicinskom  dijelu ne bih komentirao.
Država bi ovakvim agresorskim pristupom uredno odradila postepeno zatvaranje malih domova koji koliko god bili mali i jadni  moraju poslovati po nekim ekonomskim principima, a jedan od njih je i ostvarivanje neke dobiti za svoje djelatnike i za vlasnike,  konačno LN je htjela kapitalizam, a vodeća nit tog sustava je profit.
E, mi bi ovdje malo socijalizma. Reče država. Radite vi to sve i još bolje i još predanije bez dobiti. Tako će naše djelatnice koje su  ranjiva skupina najčešće slabije obrazovanih žena, polagano otići njegovati talijanske i austrijske starce u njihovim kućama, a otvorit će se prostor za “strane investitore”. E takvi onda neće zapošljavati naše radnice nego će ih dovesti iz Indije ili Pakistana da brinu o našim bakama i djedovima. Još će tada država uvesti i vaučere koje nije davala svojim privatnim poslodavcima u socijalnoj skrbi pa će ta država pokrivati oko pola troškova, kao što danas pokriva u državnim domovima, da bi tako “strani investitori” bili zadovoljniji.
Slijedeći korak je privatizacija bolnica. Zasigurno je to način da se poveća razina kvalitete i transparentnije troši javni novac, ali…
Kod nas ima uvijek neki ali. Opet će se sve provesti prema rodijačko-kumovskoj metodologiji. Uz adekvatnu proviziju ili/i reket naši će vrli trgovci moći i utjecaja izabrati “najbolje”.
Ostao nam je još sport u kojem smo dobri, ali najčešće selektiran od likova koji su stvorili karijeru u stranim klubovima. Zašto smo u sportu tako dobri? Jednostavno zato što je lako mjerljiva kvaliteta sportaša. Samo najbolji igraju, a ne podobni. Vrlo jednostavno.
Kad tako bude u državi, javnom sektoru, u lokalnoj samoupravi, e onda bi se možda nečem mogli nadati.
Bojim se da je beznadežna situacija rezultat ljudske gluposti, tj. gradjana koji ne vide i ne znaju, kratko pamte, lako se prodaju.
Bojim se da ćemo sjesti na tron EU pripizdine ili vukojebine, Eldorada za “strane investitore” koji će biti svoj na svome, a mi pasivni  promatrači, koji će u nevjerici gledati krah jedne male nacije.
ZA ZG KULT  M STRIŽAK

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here