Kada sam upoznao Vesnu dobio sam dojam da je ona jedna velika zaljubljenica u prirodu te duhom vedra žena koja punim plućima udiše svoj život. Nekako Vesna to doista jest, međutim poput svih nas, i ona u staroj škrinji prošlosti čuva dijelove života koje ne želi pokazati ostalima. Čuva svoje demone duboko u svojoj duši, demone koji noću traže izlaz i žele zasjesti na tron, uništiti snagu i vedrinu duha. Vesna je ratnica koja demonima ne dozvoljava činiti kaos, stoga ih je sve pospremila u jednu izvrsnu poetsku zbirku “Moji demoni”. Vesna je rođena 1960. godine, navela je da piše od srednje škole, ali kako bilo, pisanje je dugo vremena bila njezina tajna strast.

Urednik zbirke Predrag Topić je cijelu priču pojasnio u predgovoru knjige:

“Vesna Pavlović je redovno dolazila na nastupe Kluba pisaca Dugo Selo i razmišljala o riječima. Stidljivo je napisala nekoliko pjesama i dosta dugo je trajalo nagovaranje da i ona javno nastupi. Rezultat je bio zapanjujući. Nekolicina prvih pjesama što je pročitala iznjedrilo je komentare: pa zašto nisi prije pisala, nije moguće da si sad počela itd. Dobivši tako poticaj, ali i već samouvjerenost, Vesna Pavlović je napisala na desetke pjesama. Njezin vlastiti izbor nalazi se pred vama u ovoj zbirci. Kada čitate njezine pjesme, prvo što vam upada u oči jest krajnja jezgrovitost izraza. Ali to nije zato što su joj pjesme uglavnom kratke, nego to je zato što više nije potrebno ništa više reći. To su potpuno zaokružene male cjeline koje ponekad graniče s aforističnošću.

Drugo što uočavamo u toj sažetosti jest funkcionalna upotreba metaforičnosti bez širokih poteza, rekli bismo u konturama, a opet potpuna i savršeno razumljiva. Dva spomenuta elementa poezije Vesne Pavlović temelj su onoga najvažnijega zašto je i počela pisati. To je krajnja i često bolna iskrenost, gotovo vivisekcija same sebe.
Autorica se ne libi pisati o svojim najdubljim strahovima, svojim demonima. U naslovnoj, gotovo programatskoj pjesmi, shvaća svoje strahove kao sastavnicu svoga bića, kao nešto što nam pomaže živjeti u samoći:

Oni su ti koji me tiho uspavljuju
i nikada me samu ne ostavljaju.
Jedino na njih mogu računati
i ne moram se uopće brinuti,
jer demoni mene slave
kad me svi drugi ostave.

(Moji demoni)

Poslušati Vesnu uživo nešto je posebno. Kada se vedrina pretvori u sirovu snagu tame, nitko se ne usuđuje disati. Promocija zbirke pjesama Vesne Pavlović – Pošta održat će se 6. lipnja 2020. godine u Dugom Selu pod Starim krovovima Ljiljane Šešet uz sve mjere opreza zbog virusa Covid – 19. Duboko udahnite i dođite na večer poezije koja će ostaviti trag i na vašim dušama.

Urednik zbirke poezije je Predrag Topić, a izdavač Gradska knjižnica Dugo Selo.

Autor: Mario Lovreković – Lovra

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here