Autor: Marjan Gašljević

Nekoliko dana svekolika hrvatska javnost bavila se od noža odbjeglim bikom Jerry-jem. Svakih nekoliko trenutaka madiji su javljali gdje se nalazi i što radi nova zvijezda na hrvatskom zvjezdanom nebu. I nakon tri dana, u maniri one narodne da je svakog čuda tri dana dosta, više se nitko ne pita što se dešava s ovim bjeguncem i gdje je završio. Svenarodna empatija prema Jerry-ju splasnula je u trenutku. Narod se je vratio Kristini Mandarini i njezinim sisama i tetovažama te Badričinom dekolteu, Nivesinim trikoima prepunjenim „kompotom“ i Mehunkinim modnim jaucima. U stvari nekako mi je to daleko prihvatljivije od beskonačnog nagađanja da li će HNS napustiti koaliciju i, eventualno, izazvati prijevremene izbore i ako, u konačnici, svi znamo da je to samo jedna namještaljka i igrokaz za naivne. Da HNS uopće ne zanimaju niti učiteljske plaće, a još manje kurikularna reforma već samo škola za život i to njihova osobna pokazali su bez stida prihvaćajući sve što je ranije nuđeno kada su se radi toga dizali na zadnje noge. Meni je tužno i gadljivo gledati te likove koji pokušavaju manipulirati hrvatskom javnošću.

Osobno bi mi bilo zanimljivo napraviti sažetak šteta koje su ti likovi napravili hrvatskih građanima. Oni su, uglavnom, sebi osobno sagradili „škole za život“ imovinom koja nema uporišta u niti jednom logičnom istraživanju. Međutim, to je Hrvatska zbilja i svakodnevnica. Bakicu s par kilograma zelenja iz njezina vrta vrijednosti pedesetak kuna zaskočiti će i poreznici i carinici i Mikulićevi inspektori svih vrsta ali, istovremeno, neće dirnuti  davno prokazane lopine koje su zamračile stotine milijuna hrvatskih građana i još se bez imalo stida šepure u luksuzu prositeklom iz tih para. „Komplicirano je“, isto tako bez imalo stida objašnjavaju gazde institucija koje bi trebale penalizirati taj lopovluk. Dakle, uvaženi građani, ako kradete –  kradite, uzimajte, otimajte „komplicirano“ što bi u prijevodu značilo „puno“.

Iz učiteljskih krugova s kojima znam komunicirati uglavnom dolaze znaci da je njima ovakvog i ovog štrajka debelo preko glave. Ne da ne žele veće plaće, što im i mi svi želimo, opterećuje ih činjenica da u tom prepucavanju Sindikata i Vlade najviše stradavaju oni i njihovi učenici. I jedni i drugi morati će upregnuti dodatni napor da bi se sustiglo gradivo s kojim su zaostali što je dodatni teret na učenike i na njih. Učiteljstvo je, često se istinito kaže, poziv a ne zanimanje, a upravo iz te definicije proizilazi i dodatna doza empatije prema učenicima, njihovim roditeljima i društvu općenito. Kad zapitamo bilo koga iz učiteljskog korpusa za njihove sindikalne vođe koji se, kao, u njihovo ime pjene pred kamerama reakcije su, uglavnom negativne. I njima je dosta tih vječitih sindikalaca s primanjima i po nekoliko puta većim od učiteljskih koji ih, često, svojim nastupima i ponašanjem sramote. I to sve preko njihovih leđa. Što kazati na pravopisne gafove sindikalke Šprem? Možda, i bolje da je sindikalka jer neće pogrešno učiti. Ili onog ofarbanog lika Ribića s CV iz kojeg je vidljivo da se sav njegov cjeloživotni posao svodi na sindikalno prodavanje magle. Iskreno, teško mi je slušati i njihove prijetnje i prijetnje one dvojice „biskupa“ koji se ne skidaju s ekrana. Treba li nam to?

Očito treba i poželjno je govori nam spomenuta činjenica spina vladajučeg HNS-a ali i drugih iz te koalicije. Od silne dreke reforme školastva i jedni i drugi i treći tom školstvu nanijeti će samo štetu koja se neće popraviti godinama. I nikome ništa. Ostaje samo pitanje: „Koliko košta obraz?“

„Kaznit će nas birači.“ Obično se pravdaju ti „kuhari“ svehrvatske štete. Kako će birači kazniti kada nam upravo tih nekoliko likova nameće koga izabrati kroz isključivo svoje liste u kojima birate „ili Kurtu ili Murtu.“ Najbolja mi je ilustracija ovog izbornog sustava kojeg ni vladajući ni oporba niti pod koju cijenu ne žele mijenjati  davno objašnjenje jednog vodećeg sindikalca: „Izborni sustav smo prepisali od HDZ-a tako da sam siguran da ću na čelu sindikata ostati do mirovine.“

Predsjednička se, pak, kampanja razmahala. Petokraka je opet aktualna. Naravno u negativnom kontakstu i ako su neki najglasniji i ponavljali prvi razred samo da bi ih dvaput primali u pionire. Jebiga, za to je bila popularna ona pjesma koju smo tako rado pjevali „Kad ljubav jednom prođe“.

Aktualna predsjednica najavila je da će svoj program ponuditi biračima točno 11. 11. na dan svetog Martina. Pitanje je samo prije ili poslije krštenja mošta.

Da li je mošt ili vino nebitno je što ne abolira od činjenice da se u toj otužnoj kampanji u kojoj bi najlogičniji program bio, obzirom na ovlasti Predsjednika, glasio otprilike ovako: „Izaberite mene i tih 5 godina neću izustiti niti rijeći niti ću što činiti osim prigodno smješkati se i mahati vam.“ Tako da bi se izbjeglo i nešto posebno ružno i tužno kada se započnu prebrojavati krvna zrnaca kandidata i njihovih bližnjih. Kako li je sve danas obrnuto proporcionalno u toj dugoj crti razdvajanja ustaša i partizana!

Jerry! Vrati se, zaboga, molim te.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here