Izložba Marine Selak u Galeriji Klovićevi dvori

0

Sutra se, 30. svibnja 2019., u Galeriji Klovićevi dvori otvara izložba  „Trideset godina: u potrazi za izgubljenom ljepotom“, hrvatske slikarice Marine Selak.

Marina Selak rođena je u Zagrebu, gdje je završila Gornjogradsku gimnaziju i paralelno srednju Glazbenu školu „Vatroslav Lisinski“, glasovir, u klasi prof. Stele Raukar-Šaban. Na zagrebačkome Filozofskom fakultetu diplomirala je filozofiju i komparativnu književnost, a studij novinarstva na Fakultetu političkih znanosti gdje je pohađala poslijediplomski studij iz međunarodnih političkih odnosa. Osim slikarstva, kojim se bavi, po vlastitim riječima „oduvijek“, profesionalno se izdvaja vođenje Centra za kulturu i film „August Cesarec“ u Zagrebu od 1983. do 1988. godine.

Od brojnih izložbi na kojima je do sada izlagala valja istaknuti one u Washingtonu D.C., SAD (1989.), Galeriji JAT, Zagreb (1990.), Galeriji „Kavran“, Čakovec (1991.), Galeriji „Palainovka“, Zagreb (1991.), Palači Sponza, Dubrovnik (2000.), Hotelu Excelsior, Dubrovnik (2003.), Muzeju za umjetnost i obrt, Zagreb (2006.), Modernoj galeriji, „Studio Josip Račić“, Zagreb (2014.), Galeriji Kristofora Stankovića – Skupština Grada Zagreba (2015.).

U povodu izložbe slika Marine Selak 2006. godine u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu predstavljena je njezina knjiga „Vergilijeve lacrimae rerum ili O ljepoti“.

 

O izložbi:

„Trideset godina u potrazi za izgubljenom ljepotom“ naslov je izložbe Marine Selak kojim je Darko Schneider sažeo retrospektivan karakter izbora umjetničinih radova. Sintagma je to što objedinjuje njezinu dosljednost u istraživanju mogućnosti slikarskoga medija s izražavanjem svojevrsna pojmovnika filozofskog naslijeđa zasnovana na antičkim mitovima i legendama.
Birajući radove naglašeno intenzivna kolorita, nastale između 1990. i 2016. godine,  Darko Schneider ne propušta istaknuti razvoj autentičnog umjetničina rukopisa koji širokim potezima gradi duboko promišljene i proživljene kompozicije arkadijskih krajolika. Krešendo poteza diktira ritam materijalizacije zamišljene glazbene partiture na slikarskome platnu. Međutim, raskošni mediteranski vrtovi, kao što skrivaju pravu istinu o traganju za ljepotom, svetosti pojedinih toposa, tako otkrivaju i izazove lutanja ili varljive privide uvjerljivih mitskih prizora sjećanja i zaborava.
Emotivan naboj doživljaja Marina Selak devedesetih godina prošloga stoljeća materijalizira u motivima od cvjetnih pastoralnih sonata, zatamnjenih nocturna do razigranih scherza.  Svoju knjigu  „Vergilijeve lacrimae rerum ili O ljepoti“ iz 2006. godine sazdala je interpretirajući izabrane složene međuodnose protagonista antičkih mitova, prepoznavši u njihovoj poetizaciji  kretanje prema beskonačnosti.

Marina Selak bilježi: „ … gledati drveće, lišće i boje cvjetova, ali ne dirati ništa – samo gledati i pustiti ih, i uživati baš u tome što ih ostavljaš. I ići dalje. Tada ponekad zaželim sresti nekoga, ne tebe, nekoga, tko će mi prići polako, bez riječi, tek tako, i razumjeti sve. To se ne događa, ali već i zbog same te mogućnosti – zadovoljna sam …“
O samo naoko statičnome,  kontemplativnom procesu ona slikarski progovara na izložbi u Muzeju za umjetnost  i obrt  u Zagrebu godine 2013., predstavljajući djela nazvana „Uvod u grčki mit“, „Hvar, Pitve, suhozid“ ili pak „Masline“, „Lavande“  i „Dubrovnik“, kako bi gledatelju dočarala prisutnost Erosa što nadahnjuje kretanje između konačnosti i beskonačnosti, između neba i zemlje, opijena traganjem za Ljepotom. Upravo Dubrovnik,  s kulama sv. Ivana, Minčete, Bokara i Lovrijenca središnje je mjesto poetizacije gdje se susreću izmaštane partiture slikarski posvećene „Odisejevoj lađi“, „Orfeju“ i „Euridici“, ali i borbi Hektora i Ahileja; taj dio opusa Marina Selak izložila je u Vili Ranjina u Dubrovniku još 2001. godine.

Za Modernu galeriju, Studio Josip Račić, Marina Selak izabrala je djela koja osim motivikom nadahnutom  antičkim mitovima, donose za gledatelja slikarska tumačenja zaključnih procesa u istraživanju suvremenosti spomenuta filozofsko-mitološkoga naslijeđa.  Objedinivši djela „ Mantra“, „Kabala“, „Ankh“ i „Alef“ naslovom „Miris ljepote“, stvara sinkronijsko- dijakronijski značenjski raster specifičnog ciklusa gdje je alef i prvo slovo hebrejskog alfabeta i počelo stvaranja, egipatski ankh jedinstvo života i besmrtnosti, mantra donosi ponavljanje slikarskih motiva poput zvukovnih kombinacija u tradicionalnoj duhovnoj praksi hindusa, a kabalistička mistika tumači  život i svemir. Na posljednjoj izložbi održanoj u Galeriji Kristofora Stankovića (Skupština Grada Zagreba) 2016. godine Marina Selak gotovo programatski objavljuje: „Ljepota najjače sja“ ponovo se vrativši mitskim uvalama Odisejeva vremena, furioznu koloritu Orlanda i plamsavom dinamikom odnosa boja i poteza dočaranoj Vojnovićevoj „Oluji“. No, jednako tako sa svakom dovršenom slikom Marina Selak već utire put prema novom ciklusu, nagoviještenu u slici „Dubrovnik: rođenje u kamenu“, najavljujući gradivnu neiscrpnost motiva što je zaokupljaju, pri čemu stvara živu osobnu partituru svoga  „srca u kamenu“.

Koraljka Jurčec Kos

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here