Na izložbi „Zbirka Kurjak” započeli smo s novim pedagoškim programom Umjetničkog paviljona za djecu od prvog do petog razreda osnovne škole. Riječ je o edukativno-zabavnom razgledavanju izložbe roditelja s djecom, odnosno djedova i baka s unucima.

Budući je ovaj program naišao na lijep odaziv, nastavljamo ga i na izložbi Dušana Džamonje, te Vas molimo da informaciju o tome objavite u vašem cijenjenom mediju.

Program se i nadalje provodi svake subote, a već ove svi koji se odazovu moći će uživati u skulpturama i crtežima jednog od naših najpoznatijih kipara, Dušana Džamonje, uz interaktivno i zanimljivo stručno vodstvo muzejske pedagoginje Umjetničkog paviljona.

Dakle, program započinje u subotu, 13. travnja 2019. i održavat će se svake subote (osim 20.04.2019.) do 05. 5., odnosno do kraja izložbe – u dva termina, s početkom u 11 i u 16 sati.

Ponavljamo, ovaj edukativno-zabavni program namijenjen je osnovnoškolcima od 1. do 5. razreda.

Uz 10 kn popusta na cijenu pojedinačne ulaznice za djecu i odrasle u pratnji, bit će tu i drugih iznenađenja.

Više informacija o programu možete pronaći na našoj web stranici www.umjetnicki-paviljon.hr.

O izložbi:

Izbor radova Dušana Džamonje izvedenih u pedesetim godinama, kojima su dodani i oni nastali nekoliko godina prije i kasnije od ciljanog razdoblja, podsjetnik je na razdoblje koje nije zanimljivo samo kao početak karijere jednoga karizmatičnog umjetnika već i kao trenutak u kojem se dogodio globalni pomak relevantne umjetničke produkcije od figuracije prema apstrakciji. Ne možemo se ne zapitati imali išta u stvaralaštvu mladog umjetnika što se može usporediti sa situacijom u kojoj je osobni razvoj usuglašen sa silnicama vremena u kojima se odvija i osjećajem da im njegova vlastita kreativnost pridonosi. Posebno nam je zanimljivo da je Fedor Džamonja, umjetnikov sin i skrbnik očeve ostavštine, a za ovu izložbu inicijator i selektor radova, projekt pokrenuo u razdoblju globalne promjene stvaralačke paradigme kojom je – kao da živimo jedan obrnut proces – jezičac ravnoteže prevagnuo na stranu figuracije. Ozračje pedesetih godina pogodovalo je razmišljanjima koja su težila nadilaziti postojeće formule u jedinstvenom zamahu širenja ljudskog iskustva na tehnološki, moralno i intelektualno nova područja. Današnji se pak neusporedivo snažniji znanstveni razvoj paradoksalno odvija paralelno s neprekidnim jačanjem i širenjem područja regresivnih društvenih tendencija. Kao da je ponestalo i mašte i volje da se koncipiraju radikalno novi stvaralački principi i protokoli. Umjetnici su okrenuti recikliranju, preslagivanju i preoblikovanju, u kojima nema ničeg suštinski novog, već se novo pojavljuje samo kao drugo lice starog. Stoga se s današnjega gledišta pogled na jednu dekadu umjetničke karijere – čiji se izvrstan početak u domeni tradicionalno mišljenoga figurativnog kiparstva tako radikalno razlikuje od, u istoj mjeri izvrsne, apstraktne skulpturalne kompozicije izvedene deset godina kasnije – jednostavno doima nadrealnim. Upravo stoga važno je izložbom zorno potvrditi realnost takve dinamike događaja i podsjetiti da je barem jednom u povijesti to bio realan prag kreativne (re)evolucije. (iz predgovora Branka Franceschija)

Dušan Džamonja, hrvatski kipar (Strumica, Makedonija, 31. I. 1928 – Zagreb, 14. I. 2009). Diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1951 (A. Augustinčić). Bio je suradnik Majstorske radionice F. Kršinića 1951–53. U početku figurativne elemente svodio na dinamičke, napete oblike simboličnih značenjaSklon tehničkim i oblikovnim eksperimentima; primjenjivao je novu kiparsku građu (željezo, staklo, žica, crni beton) i rabio neklasične postupke obradbe; skulpture je kovao, zavarivao ili gradio povezivanjem različitih materijala. U djelima nastalima nakon 1957. potpuno je napustio realan motiv i gradio slobodne prostorne konstrukcije izvanredne geometrijske čistoće i organske vitalnosti, skulpture kompaktnih ili rasječenih kugla. U tom razdoblju radio je tzv. željezne tapiserije ili slobodne skulpture sugestivnog djelovanja (Rozeta). U spomeničkoj plastici gradio je slobodna plastička tijela jasnih simboličnih poruka, u kojima se psihološki kontrasti postižu uporabom različitih materijala (željezo – staklo, beton – metal). Izveo spomenike u Slavonskom Brodu (1951), Malom Lošinju (1955), Zagrebu (1960), Podgariću (1967), na Kozari, BiH (1973) i spomen-kosturnicu u Barletti, Italija (s arhitekticom H. Auf-Franić, 1970). »Park skulptura Dušana Džamonje« otvoren je za javnost u Vrsaru 1981. Bio je redoviti član HAZU od 2004., od 1988. dopisni član SANU u Beogradu. Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo (2007).

Umjetnički paviljon u Zagrebu

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here