Dan žena

0

Autor: Aleksandar Olujić

Drage pripadnice ljepšeg spola, sretan vam 8. mart, Dan žena.

Ovo je dan kada se svi podsjećamo na činjenicu da, usprkos svim dostignućima modernog društva, još uvijek na našoj planeti polovina čovječanstva ima manja prava, manje plaće za isti posao, manju mogućnost napredovanja na poslu, daleko veću izloženost nasilju i siromaštvu, i to samo iz jednog razloga: zato što su žene.

Nema sumnje da su u prošlom stoljeću napravljeni veliki pomaci za ostvarivanje jednakih prava žena u društvu, u prvom redu zahvaljujući samim ženama koje su se organizirale u udruge i pokrete te izišle na ulice javno tražeći svoja prava. Počeci pokreta za prava žena (feminizam) javlja se u doba prosvjetiteljstva, zajedno s pokretima za građanska prava i slobode. Već u 17. st. Marie Le Jars de Gournay kritizira stanje u kojemu žene nemaju pristup obrazovanju i niti pravo posjeda. Još jasnije izražene su ideje jednakosti spolova u „Deklaraciji o pravima žene i građanke“, koju je 1791. za vrijeme Francuske revolucije napisala Olympe de Gouges  kao reakciju na isključivanje žena u „Deklaraciji o pravima čovjeka i građanina“. Čuvena je njena rečenica: „Ako žena ima pravo popeti se na stratište, isto tako mora joj biti dopušteno popeti se na govorničku tribinu.“ Dvije godine poslije objave svoje Deklaracije, za vrijeme Jakobinske diktature, osuđena je na smrt i pogubljena kao zagovornik monarhije, no pravi razlozi su bili njeno otvoreno neslaganje s Robespierrom i vatreno zagovaranje prava žena.

Prvi organizirani prosvjedi žena zabilježeni su u 19. stoljeću. U New Yorku su 8. ožujka 1857. žene zaposlene u tekstilnoj industriji protestirale protiv neljudskih uvjeta rada, a u Velikoj Britaniji su 1869. žene svih klasa počele provoditi kampanju protiv diskriminirajućeg zakona Contagious Diseases Acts (Zakoni o zaraznim bolestima) koji je omogućavao nasilno privođenje, zadržavanje i upućivanje na ginekološke preglede žena i djevojaka za koje se sumnjalo da se bave prostitucijom. Zakon je donešen zbog velikog broja pripadnika vojske oboljelih od spolnih bolesti, ali obuhvaćao i sankcionirao je samo prostitutke smatrajući samo njih odgovornima dok su njihove mušterije bile izuzete i od odgovornosti i od sankcija. Peticija potpisana od strane 140 žena za ukidanje toga zakona ubraja se u temeljne dokumente modernog feminizma. Iz ovoga se vremenom razvio pokret za uvođenje ženskog prava glasa čije su pripadnice u V. Britaniji i SAD-u postale poznate kao Sufražetkinje (suffrage-pravo glasa).

Krajem 19. i početkom 20. st. žene su se sve više uključivale u pokrete za ženska prava i u radničke pokrete, te aktivno sudjelovale u štrajkovima i protestnim akcijama tražeći u prvom redu žensko pravo glasa. Ideju su među prvima prihvatile socijalističke i socijaldemokratske partije. Tako je 1910. u sklopu Druge internacionale održana Druga međunarodna socijalistička ženska konferencija na kojoj je Clara Zetkin predložila uvođenje Međunarodnog dana žena koji je već slijedeće godine javno proslavljen u nizu zapadnih zemalja. Odluka da se Dan žena slavi 8. ožujka donesena je na Drugoj međunarodnoj konferenciji žena komunista, u Moskvi 1921..

Po završetku Prvog svj. rata u velikom broju zapadnih zemalja uvedeno je pravo glasa za žene, te su se aktivistice, u prvom redu feministkinje, koncentrirale na borbu za jednako pravo na obrazovanje i na pravo rada u „muškim“ domenama, poput sudstva, te na socijalna pitanja. Posljedice izbijanja svjetske ekonomske krize najprije su osjetile žene. Poslodavci su u pravilu najprije otpuštali žene, a dolaskom na vlast desničarskih partija, poput nacista u Njemačkoj, i druga ženska prava bila su umanjena, kao na pr. ograničeno pravo upisa na fakultet ili mogućnost napretka u karijeri. Nacisti su zabranili Dan žena i umjesto njega na velika vrata uveli Majčin dan koji je više odgovarao njihovoj predodžbi žene.

Po svršetku Drugog svj. rata Dan žena se službeno slavio u većini komunističkih zemalja, a na zapadu je bio posve zaboravljen sve do 60-tih godina prošlog stoljeća. No položaj žena u prvim dekadama nakon rata bio je daleko od deklarirane jednakosti. Tako na primjer u Njemačkoj sve do 1962. ženama bez muževe dozvole nije bilo dopušteno otvoriti vlastiti račun u banci, zakon nije sankcionirao silovanje u braku već se to smatralo bračnom obvezom, pobačaj je bio zabranjen a sve do 1977. je njemački Građanski zakonik propisivao da žena za otvaranje vlastite djelatnosti (obrta ili firme) mora imati privolu muža koji je čak mogao raspolagati s njenim dohotkom kako je htio. Takva situacija kao i studentski pokreti 60-tih je dovela do osnivanja brojnih feministčkih pokreta koji su se borili za emancipaciju žena i doveli u pitanje tradicionalnu patrijarhalnu podjelu uloga.

Mi danas živimo u svijetu u kojemu ima zemalja gdje su ženama zabranjene neke stvari koje bi trebale biti otvorene svima. U pojedinim zemljama ženama je zabranjeno voziti auto ili baviti se sportom. U nekim zemljama Afrike još je uvriježeno obrezivanje žena, brutalan postupak u kojem se mladim djevojkama amputira klitoris pa čak i stidne usne kako bi se spriječilo da mogu uživati u seksu. Najdrastičniji primjeri ove prakse, poznate pod nazivom Suna sakaćenje (Female genital cutting – FCG), uključuje osim amputacije i zašivanje vulve koncem ili žicom.

Situacija u razvijenim zemljama je, srećom, daleko od  ovoga. No problem je u tome što se mnoga ženska prava koja su propisana zakonom u praksi vrlo slabo ili nikako provode. Ako samo pogledamo brojke koliko žena danas završava fakultete i usporedimo ih s brojem žena na vodećim pozicijama uočiti ćemo veliki nesrazmjer. U velikim korporacijama što su više pozicije managmenta to je manje žena. Tako je i u politici. Kod nas postoji ženska kvota za Sabor koju bi svaka stranka trebala ispoštovati. Svjedoci smo da nije tako i nikome ništa. Pa i u svakodnevnom životu se susrećemo s činjenicama koje govore da smo daleko od rodne ravnopravnosti. Kako drugačije tumačiti podatke o broju zlostavljanih žena u braku i izvan njega, kako objasniti još uvijek prisutno mišljenje da je neka žena sama kriva za silovanje samo zato što je bila izazovno obučena? Što je sa sankcioniranjem silovanja žena u ratu, koliko smo učinili na suzbijanju traffickinga čije su žrtve u prvom redu žene?

Važnost položaja žena su prepoznale i UN. U nastojanju da se globalno promovira rodna jednakost, otvore nove mogućnosti i sreže diskriminacija 2010. je osnovana Agencija Ujedinjenih naroda za rodnu ravnopravnost i osnaživanje žena (UN Women) koja ove godine povodom Dana žena promovira akciju Think Equal, Build Smart, Innovate for Change  (Misli jednako, gradi mudro, inoviraj za promjene), koja kao okosnicu napora za postizanje rodne jednakosti stavlja inovacije žena i djevojaka namijenjene ženama i djevojkama. Akcija naglašava kako postizanje društva u kojem vlada rodna jednakost zahtijeva društvene inovacije koje odgovaraju i ženama i muškarcima i ne zanemaruju nikoga.

Drage žene, pred vama je i dalje borba za vaša prava koja vam nitko neće dati ako se same ne izborite za njih. I zato – sretan vam Dan žena. Zaslužile ste ga.

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here