Prije dosta vremena napisao sam jednu kolumnu i nisam je nikad objavio – autocenzura.

Povod je bio pismo prof. dr. Milorada Pupovca predsjednici države koja mu je poprilično bahato odvratila prebacujući na njega krivnju  za dio poremećenog ponašanja naših građana spram manjina, drugačijih uvjerenja i mišljenja.

Danas se ona opravdava za svoje stavove pogreškama svojih savjetnika koje joj sigurno nije birao prof. Pupovac, a ima li petlju ispričati se svima onima  koji su podnosili psihotraume zbog tolerancije homofobija od strane političkih pseudoelita, uključujući i saborskog zastupnika koji  je i  fizički napadnut, a na društvenim mrežama ima milijune gadljivih i agresivnih komentara sljedbenika takvog ponašanja.

Bi li bilo pristojno da se javno ispriča svima koji drugačije misle, a s kojima naglo dijeli stav da je ZDS zbilja ustaški pozdrav i zamoli komentatore da se suzdrže od takvih besmislenih napada i širenja mržnje?

Slijedi neobjavljena kolumna:

MAZOHIZAM

Da li je mazohizam praćenje medija u LN HR? – pitam se godinama, naročito zadnjih par mjeseci.
Danas čitam o velikim nastojanjima poglavara Katoličke i Pravoslavne crkve da se približe u općem interesu kršćana. Istovremeno osjećam čuđenje i zaprepaštenost stavovima onih koji sebe nazivaju vjernicima, a na ulici pljuju druge ljude, tjeraju ih iz zemlje, rugaju im se fašističkim pozdravima.
Sjedio sam godinama za stolom i slušao tužne priče ljudi koji su imali neke tuge i boli, neke stvarne bolesti i neke jade uzrokovane izvana. Nekima su poginuli u ratu članovi obitelji, ali oni nisu žestoko mrzili i posezali za osvetom, nisu prostačili, nego su skrušeno tugovali i grozili se svake mržnje i nasilja.
Predstavnik nacionalne manjine uputio je pismo predsjednicima države, vlade i Sabora, u kojima se pita – u čijem je interesu širenje homofobije i netrpeljivosti? Kome se treba obratiti da se jasno osudi ovakvo ponašanje, da se osudi veličanje nacionalizma, fašizma, propalih kvislinških režima, koji su „izraz vjekovne težnje naroda za svojom domovinom“, a ne režima koji je spremno darovao fašističkoj Italiji Istru, dio Dalmacije i otoke?
Gdje je tu pamet? Zašto se brkaju lončići? Podijeli pa vladaj. Podijelili su narod na dva suprotstavljena pola i oni sada rade što i svi vladari, a mi se međusobno pljujemo. Onda intelektualac kaže da nije važno što neki ministar veliča onu propalu „ZDS državu“, „ kad je Tito pobio više od svih zajedno, kad oni imaju predsjednika četnika.“
Bože dragi, spasi nas od onih koji se uvijek ravnaju po nekom stvarnom ili umišljenom zlu, a ne prema boljima, većima, pravednijima, dostojnijima civilizacijskih tekovina, spasi nas od onih koji pravdaju zlo nekim drugim zlima i uvijek iznova vrte onaj krug, onaj ringišpil zla koja nikad neće stati baš zbog onih koji ga uvijek iznova vrte i vrte, od davnih ratova do današnjih dana.
Čime se mi bavimo dok nam djeca piju i luduju po zapuštenim ulicama i birtijama, spremni za neki drugi, tuđi svijet, gdje će stvoriti neki svoj dom, jer im mi nismo svojim opsjednutostima omogućili ljepši život u nekoj boljoj, slobodnoj, samostalnoj domovini Hrvatskoj?
Ako već imamo „vanjske neprijatelje“ zašto se ne homogeniziramo, ujedinimo u jedno nacionalno biće pa stvorimo naprednu, bogatu, pravednu državu u kojoj se nećemo pitati tko je tko, nego samo kakav je tko i koliko doprinosi društvu u kojem živi, koliko zaslužuje socijalnu pomoć, koliko zaslužuje mirovinu koju uživa, plaću koju prima?
Lakše je pojedincima na društvenim mrežama anonimno ili ponekad osobno ( s jasnim mentalnim ili moralnim deficitom ) širiti zlo, nego stvarati nove vrijednosti i neko bolje i sretnije društvo. A oni koji na sve šute dočekat će trenutak da zlo dođe na njihova vrata, jer su mu dopustili da se razmaše i postane legitimno i prihvatljivo, baš kao i ponašanje golobradih klinaca početkom Domovinskog rata koji su citiram; „Ganjali ljude i bacali ih u Savu…“
Sjećam se samo tužnog i isprepadanog lica klinca koji mi je to rekao, a smatram i njega žrtvom rata jer ne može više spavati, jer pamti i proganjaju ga te uplašene oči jadnika koji su skončali na obali ili nekom podrumu.
I tada je sve bila stvar atmosfere i dojam da je takvo ponašanje društveno prihvatljivo, a to ne može biti nikad prihvatljivo. Ne možeš dopustiti zvijerima da ti hodaju po kući, ni po dvorištu, zato što su rekle da su pitome.
Koliko vas misli da je sve u redu kad na vas reži neko pseto, a gazda kaže; Ne boj se, neće ti ništa? E pa ljudi, ne bojte se ništa. Mnoga pseta samo reže, ali gazde?
Samo čekaju trenutak da ih raspamete i rastrgaju vas…

ZA ZG-KULT M STRIŽAK

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here