Svi poslušajte!

Gepostet von Matea Andrić am Montag, 17. Dezember 2018

Prince Wale Soniyiki mladi je Nigerijac nastanjen u Hrvatskoj. Razgovarala sam s njim o stanju u Africi, njegovu izbjeglištvu, Zoranu Jagecu, Class by class udruzi i novomu projektu gradnje škole.

Kako je uopće započela tvoja priča u Hrvatskoj, kada si i zašto došao ovdje?

Iskreno, uopće nisam namjeravao doći u Hrvatsku, sve se dogodilo slučajno. Došao sam jer sam morao. Nisam imao nikakva izlaza. Razmišljao sam isprva o Italiji, ali nije bilo načina da tamo ostanem, a iz Afrike sam morao otići s obzirom na to da mi je život bio ugrožen pa sam ovdje zatražio azil. Uzeo sam samo torbu i novac. Ništa drugo nisam ponio.

Je li ti bilo teško naviknuti se na Hrvatsku? Što je sve dolje različito u odnosu na RH?

Kad govorimo o Africi i Hrvatskoj, to je neusporedivo. Afrika je jednostavno prevelik kontinent. Uzmemo li, primjerice, samo Lagos u obzir, a ja sam iz Lagosa, tamo ima barem 20 milijuna stanovnika. To je čak nekoliko puta Hrvatska!  Ipak, život je u Africi nemoguć s obzirom na politički i socijalni sistem. To se riječima ne može opisati.

Kakvo je stanje što se tiče školstva i pismenosti? Ti si u Africi ipak uspio završiti školu, zar ne?

Konkretno, ja jesam, ali sam bio jedan od rijetkih. Priliku koju sam ja imao nije imalo barem 70 posto stanovništva.

Kako ti gledaš na pitanje obrazovanja, a u kontekstu onoga što Class by class čini?

Ničega nema bez obrazovanja! Za nas dolje, realno, bez toga nema ničega. Zvuči nevjerojatno, ali u nekim je plemenima još uvijek uvriježeno mišljenje da samo dječaci mogu ići u školu, a djevojčice ne. Također, često se predstavnici lokalne vlasti biraju po On zna čitati i pisati ključu. To je suludo. Sve se ono o čemu govorimo kada povlačimo tu problematiku može koncentrirati oko pojma manjak obrazovanja. Manjak obrazovanja omogućuje korupciju. Manjak obrazovanja rađa mržnju. To onda uzrokuje teške konflikte. Osim toga, ljudi koji su u Africi obrazovani imaju veće šanse za posao, za hranu.

Ljuti li tebe to što na neki način moraš podizati svijest o situaciji dolje, a kompletan kontinent leži na prirodnim bogatstvima? Iskorištava li se često ta afrička priča u Europi? Što je s pranjem novca? Kako na to gledaš?

To me svakodnevno muči. Vama se vjerojatno tako ne čini, ali vi ste doista sretni što imate ovako uređenu državu i krov nad glavom. U Africi je sve luksuz. Ljudi u Hrvatskoj ne znaju što je pravo siromaštvo. Sretni su, a toga nisu ni svjesni.

Što se udruga i donacija tiče, afrička je priča kompleksna. Naravno da ima svega (ne samo u Hrvatskoj, to se svugdje događa). Naravno i da me to ljuti. Da bi istinski mogao pomoći ljudima dolje, moraš imati ljubavi prema Africi. Moje je iskustvo pokazalo da su ljudi ovdje solidarni. Često pitaju za to stanje, svi žele pomoći. Međutim, otići u Afriku nije lako. Moraš biti spreman na sve. To je drukčije od svega što je ljudima ovdje poznato.

Koliko dugo poznaješ Zorana Jageca?

Pa barem tri godine. Jako vjerujem u njegov rad i Class by class jer je ono što on radi totalno transparentno. Postoji ovdje mnogo udruga, ali nisu sve kao Class by class. Danas sam, recimo, bolestan, uopće ne bih trebao biti tu, ali sam došao podržati Zorana jer je ono što čini istinito, ispravno i javnost mora znati za to.

Što bi poručio ljudima u Hrvatskoj vezano uz Afriku?

Pa bilo bi mi drago da se malo više educiraju o Africi jer nije sve dolje samo pitanje loše ekonomije ili  bolesti. Mi imamo divnu kulturu, mi smo otvoren narod. Nama je, doduše, politika uništila sve i zato je stanje grozno. Zbog svega toga sam i ja morao otići. Možda se, budu li donatori ovako ulagali u naše školstvo, stanje promijeni. U Americi, primjerice… Pa pretražite malo internet! Tko su najuspješniji liječnici, najuspješniji profesori, najbolji studenti, najbolji informatičari? Uglavnom su to ljudi koji su došli iz Afrike. Oni su dobili priliku koju ne smiju prokockati i nije to više ni pitanje inteligencije nego truda, bijega, opstanka.

Afrika jest bogata u smislu umjetnosti i kulture općenito, ali je još uvijek, u kontekstu ekonomije, najsiromašniji kraj svijeta. To onda uzrokuje i ovaj problem s izbjeglicama, recimo, ali to je teško ne očekivati. Ako čovjek ne može normalno živjeti u svojoj zemlji, na svojemu kontinentu, ako se njegovo dijete ne može obrazovati, ako ga sistem tlači, ako mu je život ugrožen, ako nema što jesti… Naravno da će bolji život pokušati ostvariti negdje drugdje. To bi, mislim, učinili svi.

***

Class by class je nevladina udruga koja okuplja volontere i donatore u projektima obnavljanja škola i razreda u najsiromašnijim krajevima svijeta. Nakon uspješno izgrađene škole Uhamila – OŠ Class by class (Mogero), počinje se graditi druga škola (ovaj su put uključena tri sela plemena Massai).

60€ po đaku je potrebno da se izgradi škola u udaljenomu selu u Tanzaniji. I ti možeš pomoći. Budi pokrovitelj!

IBAN: HR9624840081107415223
SWIFT: RZBHHR2X

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here