Dok vlakovi prolaze naziv je poetskog zbornika koji je javnosti predstavljen 6. listopada, a u kojem su objavljene pjesme čak pedeset autora. Svi su se ti umjetnici spontano okupili u travnju ove godine, inspirirani ljepotom kuće od uspomena, koja se nalazi uz samu željeznicu. Ravnatelj dugoselske knjižnice, Predrag Topić, dirnut tolikim odazivom, odlučuje tiskati zbornik- spomenar, o čemu smo već pisali na PS-portalu. No, o kakvoj se povijesti zapravo radi?

Ljiljana Šešet, vlasnica Starih krovova, otkriva nam da je umjetnost nešto što supostoji s njezinim objektom od samih početaka i što se onda, logično, u njezinoj obitelji prenosi s koljena na koljeno. Tako u Starim krovovima, osim što možete popiti kavu i uživati u tradicionalnom ambijentu, često možete pogledati izložbu, poslušati koncert, prisustvovati književnoj večeri, napisati pjesmu ili priču.

Ako vas već sama pomisao na to nije navela da krenete na avanturu željeznicom i posjetite objekt obitelji Šešet, možda ova crtica iz povijesti hoće! Naime, zamolili smo Predraga Topića da nam za ovu priliku izvuče potrebne podatke. Evo što je sve pronašao u svojoj knjižnici!

“Mnoga su se naselja u Hrvatskoj počela brže razvijati kada se, tijekom zadnjih nekoliko desetljeća 19. stoljeća, počela graditi željeznička mreža. Tako je bilo i s kotarskim središtem Dugo Selo jer je 1870. izgrađena željeznica između Zagreba i ugarske granice. Poseban značaj u smislu željezničkoga raskrižja, Dugo Selo dobiva 1897. godine, s obzirom na novu prugu prema Novskoj. Upravo u tom razdoblju, u Dugom su Selu izgrađene mnoge institucije. Tad su sagrađene i danas prepoznatljive zgrade, a društveni se život obogaćivao.

Negdje u tom razdoblju, u Dugo se Selo iz Sv. Križa doseljava židovska obitelj Lavoslava Šterka (1853. – 1909.). Prema sačuvanim podacima, on je već 1890. godine imao mesnicu, a možda već iste godine i gostionicu smještenu nasuprot željezničkom kolodvoru. Upravo je taj smještaj možda bio razlogom što je gostionica Kod Šterka postala nadaleko poznata. Prema tadašnjim novinskim zapisima, može se zaključiti da je bila među nekoliko važnih središta društvenoga života u Dugom Selu, a čini se da je i posao išao dobro. Primjerice, već 1901. godine nalazimo reklamu kako se u gostionici Kod Šterka mogu naručiti dnevno svježi rakovi. Ubrzo posao preuzima Lavoslavov sin Vilim (1877. – 1969.).

Povezanost je željeznice i gostionice bila neraskidiva. Iako je na kolodvoru postojao lijepo uređeni restoran, mnogi su putnici ipak navraćali u gostionicu. Posebno je zanimljiv ugovor između željeznice i vlasnika gostionice iz 1900. godine. Njime se uprava željeznice obvezuje platiti odštetu ako iskre iz parnjača oštete ili zapale drveno zdanje gostionice.

Zanimljiva je i jedna kratka vijest iz zagrebačkoga dnevnika Agramer Zeitung, objavljena 1906. godine. Konobarica je Marija Friedl prijavljena redarstvu da je, u razdoblju od nekoliko mjeseci, prisvojila robu u vrijednosti od 120 forinti. Koliko su česta bila društvena događanja u gostionici Kod Šterka, nemoguće je utvrditi, ali je činjenica da su se pročula. Tako u zagrebačkim Novostima nalazimo obavijest da će 14. veljače 1914. godine u toj gostionici Dobrovoljno vatrogasno društvo održati plesnu zabavu. Čini se da su vatrogasne zabave u gostionici barem do 1930. bile redoviti događaj. Postoji zapis da je 1926. godine na jednoj takvoj plesnoj zabavi svirao glazbeni sastav Meglič.

Gostionica je bila i mjesto na kojem su se održavali važni sastanci. U zagrebačkim je Narodnim novinama 1914. objavljeno da su dugoselski zadrugari održali 8. veljače kod Vilima Šteka tzv. konstituirajuću glavnu skupštinu, čiji je cilj bio osnivanje Hrvatske dugoselske banke kao zadruge. Sastanak su vodili dugoselski općinski načelnik Stjepan Obad te Marko Mileusnić, zastupnik dugoselskoga kotara u Hrvatskom saboru.

Vjerojatno nijedna gostionica ne može bez politike. U Hrvatskom je državnom arhivu moguće pronaći podatak kako se jedan dugoselski žandar 1919. godine žalio na okupljanje boljševičkih protudržavnih elemenata u gostionici Kod Šterka. Zasigurno znamo da je gostionica Kod Šterka bila jedno od središta dugoselskoga društvenoga života, ali je tako bilo do Drugoga svjetskoga rata kada je, nakon uspostave Nezavisne Države Hrvatske 1941. godine, Židovima oduzeta sva imovina. U Hrvatskom je državnom arhivu sačuvano pismeno rješenje prema kojem su Vilim Šterk i njegova supruga Emilija bili obvezni nositi žutu zvijezdu.

Poslije Drugoga svjetskoga rata, gostionica je nacionalizirana. U početku je bila točionica u kojoj su se skupljali nogometaši i kuglaši. Vodio ju je Alojz Keles (1910.-1965.) sve dok 1953. godine nije otvorena kuglana i buffett Sportski.

Godine 1965. gostionicu preuzima Ivan Šešet (1929. – 2004.) i daje joj današnje ime – Stari krovovi. Gostionica ubrzo postaje jedno od važnih žarišta društvenoga života Dugoga Sela. U njoj su se održavale zabave i plesnjaci na kojima su vjerojatno spojeni mnogi današnji bračni parovi. Također, mnogi su glazbenici svirali na tim zabavama. Spomenimo samo sastav Blaža Lengera koji je snimio i nekoliko gramofonskih ploča. U gostionici se u to vrijeme moglo i dobro pojesti. Gostionica je sudjelovala i u nekim manifestacijama. Valja spomenuti edukativni program za sigurnost u prometu Brzina, ali oprez! Za sudjelovanje u toj, tada vrlo popularnoj akciji, Stari krovovi dobivaju i priznanje 1974. godine, od glavnoga organizatora Večernjega lista i Auto-moto saveza Hrvatske.

Danas su Stari krovovi primjer očuvanosti stare tradicijske gradnje, odnosno starinske atmosfere ugostiteljskoga objekta. To je najstariji postojeći ugostiteljski objekt u dugoselskom kraju. Iako u ponešto izmijenjenim uvjetima, ovaj ugostiteljski objekt vlasnice Ljiljane Šešet i danas je jedno od žarišta kulturnoga života u Dugom Selu. U njemu su posljednjih godina učestale likovne izložbe, koncerti najrazličitijih vrsta, a brojni su i književni susreti. U organizaciji različitih događaja posebno su istaknuti Živi Atelje Dajht Kralj iz Zagreba te Klub pisaca Dugo Selo.

Jedan neobičan pjesnički susret upriličio se 21. travnja ove godine, na kojem je sudjelovalo 50 pjesnika iz Siska, Petrinje, Dugoga Sela, Zagreba, Virovitice, Splita, Velike Gorice, Rijeke itd. U lijepoj i opuštenoj atmosferi, svatko je čitao po jednu pjesmu, a za glazbeni su se dio programa pobrinuli Žarko Jovanovski i Saša Vrbat (Duo List), Milko Kiš iz popularne grupe Hladno pivo te Ivan Novak. Istovremeno je u prostoru Starih krovova održana likovna izložba slikarice Ivane Švragulje iz Petrinje. Ovako veliki broj pjesnika na jednom mjestu potaknuo me je da u zavičajnoj biblioteci Terra sancti Martini Gradske knjižnice Dugo Selo objavimo ovaj zbornik prikladnoga naziva Dok vlakovi prolaze jer su i te večeri istodobno vlakovi prolazili, a lijepa je pjesnička riječ ostala u našem pamćenju. Srećom, sada je trajno zabilježena u ovoj knjizi.”

 

 

 

 

 

Ukoliko Vam se svidio članak, lajkajte, sherajte, komentirajte...

LEAVE A REPLY

Please enter your comment!
Please enter your name here